Nekad prvaši, danas osmaši, uskoro ponovno prvaši. No, nisu to više ona bezbrižna dječica, već mladi ljudi pred kojima su važne odluke. Iza sebe ostavljaju osam godina školskih zgoda i nezgoda, suza i smijeha, učenja i druženja, sa sobom nose nezaboravne uspomene  i neprocjenjivo iskustvo, školsko i ono životno. 

Drage naše „osmašiće“ ispratili smo u novi život svečanom dodjelom svjedodžbi koja je održana 24. lipnja u 10 sati u školskome atriju. Svečanost je započela prigodnim govorom ravnatelja Miljenka Bitange koji je toplo pozdravio osmaše i čestitao im na uspjehu, zaželjevši im jednako uspješne rezultate u daljnjem školovanju.

Učenicima se obratila i defektologinja Bruna Dadić koja je s ponosom pozdravila svoje „prve prvašiće“ i istaknula kako je najvažnija lekcija koju nosimo iz škole ona životna, a to je kako ostati čovjek. Uslijedio je ravnateljev pozdrav razrednicama, učiteljicama, nastavnicima, pedagoginjama i ostalim zaposlenicima škole koji su budnim okom bdjeli nad životima naših učenika tijekom njihove osmogodišnje pustolovine. 

Djelić te pustolovine ostat će trajno zabilježen i u svjedodžbama, razrednim fotografijama i nagradama koje su osmašima dodijelile njihove brižne razrednice – Katja Ljubetić (8. a), Silvana Mijić (8. b), Vesna Kujundžić (8. c), a prve su im na tome čestitale učiteljice – Marina Rozić, Daniela Gudelj i Katarina Perlain.  

Iznimna postignuća učenika na temelju njihovoga uspjeha, vladanja, sudjelovanja u kulturno-umjetničkim i sportskim aktivnostima škole nagrađena su pohvalnicama Učiteljskog i Razrednog vijeća te prigodnim poklonima. Posebno priznanje dobio je Srećko Anić, učenik 8. c razreda, koji je proglašen učenikom generacije.

Srećko se srdačno zahvalio svim svojim nastavnicima i prijateljima na ukazanoj podršci, na što su mu oni uzvratili gromoglasnim pljeskom. 

Nisu samo nastavnici odali priznanje učenicima za njihov rad. Učenici su trud, brigu i požrtvovnost svojih nastavnika nagradili cvijećem, poklonima i dirljivim govorom zahvale koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Na licima učenika i nastavnika mogla se iščitati tuga zbog rastanka, ali i zadovoljstvo te ponos što su zajedničkim trudom i radom ostvarili uspješne rezultate, i što je važnije, izgradili odnos uzajamnoga poštivanja i razumijevanja. Stoga ne čudi što su učenici u svome govoru istaknuli kako svoju školu doživljavaju kao obitelj. Vjerujem da je to svim nastavnicima najdraži poklon koji su dobili od svojih učenika.

Naši osmaši danas su uspješno obilježili kraj jednoga važnog razdoblja u svojim malim životima. Taj kraj znači i novi početak. Zadaća svih nastavnika bila je da ih pripreme za taj novi početak, za nove školske i životne izazove. Želimo im od srca da jednako uspješno stvaraju nove početke, svladavaju izazove i ulaze u neke nove životne pustolovine.

Sretno!