Saznali smo tako da je gospodin Marušić, dijete siromašnih doseljenika sa sela, odrastao u splitskom kvartu Toć i da mu je djetinjstvo bilo prekrasno i ispunjeno cjelodnevnom bezbrižnom igrom. On i njegov prijatelj Vjeko, danas poznati splitski arhitekt, igrali su ''balun'', ''franje'', vozili se u karetu i bili poprilično nestašni. Ipak, bili su odlični učenici i siromaštvo ih nije spriječilo da uspiju u životu.

Pričao nam je o svojoj obitelji, supruzi i troje djece od kojih je svakome posvetio po jednu knjigu (''Snijeg u Splitu'' posvećen je najstarijem sinu Berislavu), a trenutno piše knjigu ''za svoju dušu''. Osvrnuo se i na važnost čitanja u razvijanju mašte, jezika, izražavanja i kulture.     

Nakon zanimljivih priča, djeca su bila izrazito raspoložena za različita pitanja, a našlo se tu i nekoliko minijaturnih kareta napravljenih kao poklon piscu. Izrađen je i jedan ''Kapula'' (zastrašujući junak ''Priče o strahu'').

Nastavnica Silvana Jukić posudila nam je karet kućne izrade te smo imali i ''malu školu'' upravljanja karetom.

Na samom kraju susreta djeca su dobila autograme i otišla vesela i obogaćena za novo iskustvo koje će sigurno pamtiti cijeli život.