Na Ravnim njivama ove smo godine ljubav prema jeziku, pisanoj i govorenoj riječi, iskazali kroz tri događanja. Prvi od njih bio je namijenjen učenicima šestih razreda kao tematski razredni projekt. Učenici su mjesec dana učili različite oblike narodne književnosti, prikupljali predmete koji predstavljaju narodnu baštinu, a zatim smo upriličili simbolično otvorenje izložbe pod nazivom Narodno blago u stihu i riječi. Učenici su za tu prigodu donijeli različite uporabne predmete, opisali njihovu namjenu te priredili kratak program uz pomoć predmetnih nastavnica hrvatskoga jezika Maje Bašić, Ive Bečić i Antonele Berić. Kao i uvijek, u pomoć nam je priskočila nastavnica glazbene kulture Zlatka Bakotić te smo tako kroz narodni izričaj povezali riječi sa zvukom.

Učenice 6. c razreda uprizorile su šaljivu narodnu anegdotu Svijetu se ne može ugoditi, a učenici 6. d razreda izveli su nam poučnu i zanimljivu narodnu priču Košulja sretnog čovjeka. Kroz program su nas uspješno vodile Lana Serdarević i Nora Lozina (6. c). Između kratkih igrokaza uživali smo u zvucima klavira u izvedbi  Antonyja Geetsa (6. a), a učenice 6. b i 6. a razreda otpjevale su Vrličku pjesmu. Svi su izvođači bili prigodno odjeveni u narodne nošnje čime su doprinijeli vizualnom doživljaju cjelokupnog događanja. U središnjem dijelu programa ugostili smo gospodina Olivera Rogošića, bivšeg učenika naše škole koji se rado prisjetio svojih školskih dana na Ravnim njivama. Već tada je osjetio ljubav prema glazbi, a danas je ta ljubav postala njegov posao. Učenicima je održao zanimljivo predavanje o tradicijskim glazbalima, otpjevao im nekoliko narodnih napjeva i pjesama te svojim dinamičnim nastupom pokazao kako narodna baština može biti zanimljiva i dvanaestogodišnjacima.

Školskom su knjižnicom odjekivale diple, gusle, sopile, dvojnice, šurle..., a zvuci linđa i lijerice podigli su na noge mladu publiku. Bilo je zabavno čuti i vidjeti bogatstvo naše narodne baštine, dokaz da su ljudi oduvijek imali potrebu za ljepotom koju donosi umjetnost.

Dan poslije organizirali smo edukativni kviz Volim hrvatski, volim Hrvatsku! za učenike sedmih i osmih razreda. Knjižničarka Ana Bonači je uz pomoć predmetnih nastavnica osmislila Kahoot kviz u kojem je sudjelovalo petnaestak natjecatelja. Pitanja su bila iz različitih područja: književnosti, gramatike, medijske kulture, pravopisa, povijesti jezika... Učenici su uživali u natjecanju, ali i pokazali znanje vrijedno pohvale. Najuspješniji među njima bio je Borna Lazarušić (8. d), a u stopu su ga pratile Lucija Veštić i Klara Milas (8. c). Navedeni učenici nagrađeni su prigodnim nagradama (knjiga za prvo mjesto te čokoladni zečići za 2. i 3. mjestoJ Kahoot se pokazao kao simpatična aplikacija za brzu provjeru stečenih znanja, a međurazredni kviz kao uspješan oblik poticanja učenika za nove načine učenja.

Naša školska kulturno-jezična manifestacija trajala je do 22. ožujka kada smo ugostili književnicu Branku Primorac, autoricu rado čitane lektire Maturalac. Književnica je po drugi put posjetila našu školu i naišla na srdačan doček. Naime, učenici 7. c uprizorili su ulomak iz njezinog romana, učenice 8. a Petra Bužančić i Mia Banjan izradile su majstorski plakat s motivima iz spomenute lektire, a učenica Mia Kelava (8. a) pripremila je kratak uvod i pozdravila književnicu. Gospođa Primorac govorila je o svom životu, kako i zašto je počela pisati, kako su nastala njezina djela... Izlaganje je upotpunila zanimljivim detaljima iz privatnoga života, a učenike je zadivio podatak da nikada nije bila na „maturalcu“ o kojem je tako uvjerljivo pisala. Zatim su uslijedila brojna pitanja učenika kojii su pokazali veliko zanimanje za ovaj književni susret.

I tako su Dani hrvatskoga jezika uspješno privedeni kraju. Nakon svega ostaju nam lijepa sjećanja na zajednička druženja, ali i misao kako nema jezika bez naroda, kao ni naroda bez jezika. Jezik nije samo sredstvo sporazumijevanja, jezik je bitna odrednica našeg identiteta, sastavnica koja nas upotpunjuje i obogaćuje.

                                     Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže.

(D. Ivanišević, Hrvatska)