Stihovi na poklon

 Kad odlazim od kuće, u Gajevoj, pogled
Svraćam na prozore prvoga kata:
Ona i ja živimo tamo odnedavna.

Nema na prozoru cvijeća,
Otvoren je i na njemu se pojavi
Njezin nasmiješeni lik,

Moj nadraži cvijet,
I pozdravlja me, kao nekada.
A ja ne mogu da doviknem:
Najdraži cvijete moj

(Jer što bi prolaznici rekli?)
Nego se laganim korakom izgubim
Iza ugla, pa stanem. I kažem naglas:
Jelice, najdraži cvijete!