Zapalili smo svijeće uzduž ulice, u obliku srca, križeva i sličnih simbola. Podarili smo sudionicima rata nekoliko minuta šutnje i molitve. Mislimo da bismo svima trebali biti primjer. Nastavit ćemo tradiciju i sljedećih godina, u čast onima koji su zaslužni što smo mi sada ovdje!

VUKOVAR

 Vukovar... ime grada na koje nitko nemože ostati ravnodušan, bez imalo boli u srcu, tko ostane hladan, nije čovjek!

 Pri spominjanju toga grada svi pomislimo na rat i gorku sudbinu, plač i krikove jadnih ljudi, koji su izgubili život, djetinjstvo, uopće volju za življenjem i oplakali mnogo suza.

 Neki od tih ljudi i sada žive među nama, a koji uopće nisu cijenjeni, a napravili su više no oni koji imaju po bezbroj titula i naslova. 

A što je s onima koji su dali svoj život da bi mi sada živjeli ovaj?

 Većina kao da je pala u zaborav, kao da su nitko i ništa... 

U Vukovaru i u ostalim gradovima NAŠE domovine Hrvatske i dalje ostaje samo nekoliko tužnih uspomena,

 nekoliko upaljenih svijeća, koje kao da plaču same od sebe, a oni koji su upalili te svijeće često to čine samo onako ,,iz dužnosti" - veoma žalosno.

A sada stojimo ovdje i razmišljamo o svemu, mi koji to nismo niti proživjeli, mislimo kako da dovoljno zahvalimo onima koji su 

zaslužni što uopće stojimo!

Tea Grizelj 7.a

Marcela Mandarić 7.d

Sara Ćupurdija 7.c