Prvo smo gledali živu kukuljicu, ličinku i žive kukce. Svi smo ih mogli dotaknuti i malo bolje pogledati. Neki su se bojali i nisu ih htjeli dotaknuti. Ja sam ih dodirnula i bilo je odlično. Nakon toga smo vidjeti kukca koji izgleda kao grančica. To je bio paličnjak. On ima posebnu moć, kada stane na stablo skoro se i ne vidi. To se zove mimikrija. Neka djeca su ga i uzela u ruke pa im je šetao po ramenu. Ja sam opet bila jedna od njih. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Vidjeli smo još i velike žohare koji sikću - madagaskarski siktajući žohar. Taj nam je bio zastrašujuć i vrlo velik. Naježila sam se kad mi je bio na ruci. Pod mikroskopom smo gledali krilo leptira i žalac pčele. Krilo leptira je puno crta i jako lijepo za vidjeti.

Sljedeće što smo slušali je predavanje o pčelama. Naučili smo što se dogodi kada nas pčela ubode i zašto one nakon uboda umiru. Saznali smo kako se rađaju pčele i vidjeli smo saće u kojemu pčele rade med. Mirisali smo i pčelinji vosak i doznali da se od njega rade svijeće.

Pčele su jako važne u prirodi i bez njih bi život bio nemoguć. Moramo to zapamtiti sljedeći put kada nas neka pčela bude napala jer ju ne smijemo ubiti. Probali smo i kape pčelara. Bilo mi je čudno to imati na glavi. Pčelari su jako hrabri kad mogu svaki dan raditi u takvoj odjeći.

Kad ubodu, pčele mogu izazvati alergijsku reakciju. Mojoj mami je jednom natekla cijela ruka.

Bitno je znati da ne smijemo staviti hladan oblog na ubod, nego nešto toplo.

Puno smo toga naučili iz ove posjete te pobliže vidjeli i upoznali kukce. Najbolje od svega je što smo ih dirali te naučili koja je njihova uloga u prirodi. Bilo je vrlo zanimljivo te bismo sigurno željeli ponoviti ovakvo iskustvo.

Jelena Pipunić i Marita Matijević, 6. d