Izložba pod nazivom 'Ruđer Bošković: Iz Dubrovnika u svijet' bit će prezentirana na četiri jezika.
Kako je priopćeno iz Dubrovačkih muzeja, nakon iznimnog uspjeha izložbe posvećene Ruđeru Boškoviću, koja je u Kneževu dvoru zabilježila više od 204.000 posjetitelja, izložba će u UNESCO-voj zgradi biti postavljena do 9. prosinca.
U travnju 2012. gostovat će u francuskom gradu Rueil Marmaisonu, gradu prijatelju Dubrovnika.
Autor izložbe je prof. dr. Ivica Martinović, jedan od najvećih poznavatelja Boškovića, dok likovni postav potpisuje kustosica Dubrovačkih muzeja Ivona Michel.

Matematičar, astronom, geodet, fizičar, teolog, filozof, pjesnik i diplomat. Sve je to bio Ruđer Bošković. Rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku, gradu u kojemu je dobio osnovnu naobrazbu i potom otišao u Rim, u kojemu je kao član isusovačkoga reda studirao matematiku, filozofiju, teologiju i retoriku. Punih dvadeset godina podučavao je matematičke znanosti i objavljivao znanstvene radove, najprije anonimno, a potom pod vlastitim imenom, koje je brzo postalo poznato diljem Europe.

Iako je znanstveno djelovao u Rimu, Milanu i Parizu, ali i ostalim europskim metropolama svoga vremena, od Londona i Beča do Carigrada i Sankt Peterburga, dajući velik doprinos raznim znanstvenim disciplinama, održavao je stalnu vezu s obitelji i prijateljima, posebno sa sestrom Anicom.

Nakon odlaska na školovanje, Bošković se u rodni grad vratio samo jednom, zadržavši se ondje nešto manje od tri mjeseca, ali obavljao je vrlo složene i važne diplomatske poslove za ondašnju Republiku. Iako je o Italiji govorio kao o »pravoj i slatkoj majci«, za sebe je tvrdio da nije Talijan, već »Dalmatinac iz Dubrovnika« , ističući da nije zaboravio hrvatski jezik.

 Vrsni znanstveni rad na području astronomije Boškoviću je osigurao članstvo u uglednome londonskom Royal Societyju, ali i brojnim drugim akademijama znanosti širom Europe. U Francuskoj je stekao i državljanstvo te status ravnatelja optike u mornarici, a u Senatu Republike Lucca uživao je status plemića.

»Iako su ga rasprave iz primijenjene matematike učinile poznatim znanstvenikom ondašnjeg svijeta, njegovo je kapitalno djelo ‘Teorija prirodne filozofije’, u kojoj Bošković tvrdi kako se tijela sastoje od konačnog broja nedjeljivih i neprotežnih točaka čije je svojstvo sila, koja je na malim udaljenostima odbojna, dok u većim prelazi u privlačnu.

Atom je sveo na središnju točku, oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila, što je nazvano Boškovićevim poljem. Bohrov model atoma je direktan potomak Boškovićeva modela«, navodi se u deplijanu izložbe, iz čega proizlazi da je dubrovački znanstvenik praotac atoma.

Zaslužan je za intervencije nakon kojih su se prestale stvarati pukotine na kupoli bazilike sv. Petra u Rimu. Osim te ekspertize, papa Benedikt 14. mu je povjerio mjerenje meridijana Rim-Rimini, što je urodilo i prvom egzaktnom kartom Papinske države.

 Presjek kupole bazilike sv. Petra (lijevo); Bošković je utjecao na stabilnost građevine 

Bošković je bio gorljivi zagovornik Kopernikova heliocentričnog sustava i smatra se da je zahvaljujući njemu papa uklonio Kopernika s liste zabranjenih knjiga.

Osim znanstvenih radova, Bošković je pisao stihove u slavu lijepih žena, vlastodržaca i pokojeg pape, a svoje gotovo četverogodišnje znanstveno putovanje po Europi dijelom je opisao u putopisu »Dnevnik putovanja od Carigrada do Poljske«.

Hrvat s najuspješnijom međunarodnom znanstvenom karijerom utemeljio je i opremio zvjezdarnicu u Breri, učinivši je najmodernijom zvjezdarnicom onoga doba. Prve zvijezde ugledao je na dubrovačkome noćnome nebu, pitajući se »kako je tvorac tako mudro posložio zvjezdice da kruže po nebeskome svodu i da se nikad ne sudare«.

I dok Dubrovnik slavi Boškovića u povodu 300. obljetnice njegova rođenja, prisjetimo se rečenice s kojom završava slikovnica »Ruđer Bošković« Snježane Paušek-Baždar i Pike Vončine, a koja glasi: »Uvijek kad budemo pogledali u sjajni Mjesec, znat ćemo da svijet nije zaboravio našeg Ruđera Boškovića, jer jedan Mjesečev krater nosi njegovo ime.«