Dražen Petrović je rođen u Šibeniku 22. listopada 1964. godine. Roditelji Biserka i Jole Petrović pružili su Draženu sretno i bezbrižno djetinjstvo koje je proveo uz svog starijeg brata Aleksandra (Aco). Dražen je bio svestrano dijete, te je između ostalog pjevao u zboru, a duge ljetne dane je uobičavao provoditi uz more u svome rodnom Šibeniku. 

     Slijedeći brata Aleksandra, Dražen je upoznao košarku te je njegova strast ubrzo prerasla u fanatičnu odanost igri. Iako je mnogo vremena provodio igrajući košarku s prijateljima na lokalnom igralištu, nije mu bilo teško samome vježbati; tako da je ne mali broj puta sate i sate proveo sam na tom istom igralištu. Zbog želje za neprekidnim usavršavanjem, Dražen je budio respekt svojih suigrača, trenera i mnogobrojnih navijača. Njegov ozbiljni pristup igri mnogo puta je bio skriven iza velikog i iskrenog osmjeha u kojem su svi uživali. 

     Kako su njegove vještine napredovale tako su i rasli zahtjevi koje je pred sebe stavljao ovaj velikan hrvatske i svjetske košarke. Postao je vođa na terenu, te je svojom požrtvovnošću pokazao put kako treba nadigrati protivničku momčad. Kroz svoje nepogrešive izvedbe u dresovima Šibenke i Cibone, Dražen je promovirao Hrvatsku košarku na internacionalnom planu, te je vrlo brzo postao poznat pod nadimkom košarkaški Mozart. Taj nadimak je dobio zbog toga što je uspio košarku pretvoriti u umjetnost u kojoj je uvijek davao maksimum. 

   Postavio je nove standarde u igri, čak i van granica bivše države; prvo igrajući u Španjolskoj za Real Madrid, a kasnije i u NBA ligi igrajući za Portland I New Jersy. 

     Poginuo je u prometnoj nesreći , 7. lipnja 1993. godine, na autocesti kod njemačkog grada Ingolstadta, samo dan nakon posljednjeg nastupa u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije na kvalifikacijskom turniru za europsko prvenstvo u Wroclawu. 

   Kao petnaestogodišnjak u jesen 1980. godine počeo je nastupati za prvu ekipu KK Šibenka. S tim je klubom dvaput igrao u finala Kupa Radivoja Koraća, 1982. i 1983. godine. Od 1984. igrao je u KK Ciboni s kojom je osvojio državno prvenstvo (1985.) i Kup (1985., 1986. i 1988.), a dvaput je osvojio Kup prvaka (1985. i 1986.) i Kup pobjednika kupova (1987.). Posthumno, 1993. godine njegovim je imenom nazvan košarkaški centar u Zagrebu i trg na kojem se taj centar nalazi. Odlikovan je najvišim hrvatskim ordenima: ordenom Danice Hrvatske, Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara i Spomenicom Domovinskog rata, a godine 1995. izrađen je zlatnik,srebrnjak i privjesak s njegovim likom.

   U košarkaški klub Real Madrid prešao je 1988. godine i osvojio španjolski Kup i Kup pobjednika kupova. Prvi je hrvatski igrač koji je zaigrao u NBA ligi. Od 1989. igrao je za Portland Trail Blazers, a od 1991. godine za New Jersey Nets. 

Na olimpijskim igrama nastupio je 1984. (III.), 1988. (II.) i 1992. (II.), a na svjetskim prvenstvima 1986. (III.) i 1990. (I.). Medalje je osvojio i na europskim prvenstvima 1987. (III.) i 1989. (I.) i na Univerzijadama 1983 (II.) i 1987 (I.). Prvi je kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije. 

Za najboljeg košarkaša Europe prema anketama talijanskog lista La Gazzeta dello Sport bio je proglašen 1986, 1989, 1992. i 1993. godine. Na otvaranju svjetskih studentskih športskih igara - Univerzijadi u Zagrebu 1987. godine, upalio je plamen. Za svoja je dostignuća dobio najviša priznanja MOO-a; Centenary Medal i Olimpic Order, koja su mu uručena posthumno. 

Na poticaj predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonia Samarancha, zbog iznimnih zasluga u svjetskoj košarci i športu uopće, u parku Olimpijskog muzeja u Laussani 29. IV. 1995. godine otkriven je njegov spomenik, kojeg je izradio Vasko Lipovac. U košarkašku “Kuću slavnih” u Springfieldu primljen je 27. IX. 2002. godine. 

Biografija preuzeta sa www.drazenpetrovic.net