U atriju je bila prava ludnica! 

Stolovi su bili puno kolača, slastica, krafni, kiflića, fritula... Mame i bake su se ove godine zaista potrudile da stolovi budu što puniji domaćim slasticama.

Ljudi i djeca nisu znali odakle početi s kupnjom. Kupovali su učenici, njihove mame, tate, bake, djedovi i mnogi dobri ljudi koji su se odazvali na ovu akciju kad su vidjeli naše plakate i letke.

Atrij je odzvanjao smijehom, uzvicima, dovikivanjima, pjevalo se i plesalo ispred škole, izmjenjivali su se komentari koji je kolač bolji, čak su se i neki naši bivši učenici pojavili kako bi pomogli Luki.

Škola je „pucala“ od pozitivne energije. Baš je bilo lijepo. 

I ove godine smo pokazali veliko srce i pomogli našemu Luki u njegovoj borbi.