Krenuli smo ujutro ispred škole zajedno s našim radovima i punim torbama Haribo gumenih bombona.

Nastavnik Tolić, koji je za ovu prigodu oprao auto, je u čudu gledao odakle ih više vadimo, a onda nam se pridružio. I tako smo veselo mljackajući, uz dobru glazbu vozili Dalmatinom. Pozdravili smo snježnog sv. Juru, najviši vrh Biokova i ubrzo stigli u Vrgorac. Našim dolaskom Vrgorac, tihi gradić naše dalmatinske zagore potpuno se razbudio. Sve je upućivalo na jedan od onih posebnih dana.

Stigli smo u osnovnu školu „Vrgorac“, gdje nas je dočekao ravnatelji, učenici i ljubazni djelatnici škole. Izložili smo naše radove koji su izazvali dosta veliko zanimanje. Rezultati natjecanja i izložbe bit će objavljeni i popraćeni u TV programu na dan grada Vrgorca, na sv.Petra, 29.06..

Nakon šetnje Vrgorcem i marende odlučili smo osvojiti Gradinu, srednjovjekovnu tvrđavu iznad grada.

Osvojili smo je! Zar ste sumnjali?

Spustili smo se do Tina i njegove rodne kule. Nastavnik i on su nešto raspravljali o Krivodolu i Vrgorcu. Na kraju su se pomirili. Pozdravili smo se s Tinom, a onda smo krenuli kući. Bar smo mi tako mislili. Nastavnik nas je iznenadio odlaskom u prekrasno etno selo Kokorić.

U crkvici sv. Ante zimskog

Ispred Hasanaginičine kuće

Ajme koje lipo selo. Šta smo guštali.

Pokušali smo poletit.

Imali smo i vodiča. Dodo. Dobar neki čovik.

Učili smo 'zaićati' vodu iz čatrnje.

Dodo nas učio kako se 'vrlo žito na guvnu'

Sandro malo glumio agu.

A onda smo ipak morali krenuti kući.

Nastavnik počastio veselu ekipu na odmorištu Mosor.

Vratili smo se u poslijepodnevnim satima u Split. Hvala na prekrasnom izletu našem sponzoru Haribu, susretljivim i dobrim ljudima u Vrgorcu i našem dobrom i strpljivom nastavniku Toliću.