U školi smo radili hranidbenu mrežu uz pomoć vune. Bilo je vrlo zabavno. Nastavnica Silvana Mijić nam je prošli sat obećala da ćemo raditi hranidbenu mrežu uz pomoć vune. Svima nam je podijelila kartica na kojima su bile slike proizvođača i potrošača. Neki učenici nisu bili zadovoljni pa su se mijenjali za životinje i biljke. Dječak koji sjedi iza mene zamijenio je sliku hrasta za sliku gusjenice samo da bi mogao nekoga „pojesti.“ Svaki hranidbeni lanac je imao svoju boju vune. Počeli  smo od hrasta do vjeverice, nakon toga do kune i jastreba.

Ja sam bila kuna. Osjećala sama se lijepo i uzvišeno zbog toga. Nisam bila list ili gusjenica, ja sam bila kuna iako me na kraju pojeo jastreb. A taj jastreb je bila cura ispred mene. Nakon samo tri hranidbena lanca prsti su joj postali crveni a vuna ostavila otisak. Bila je na kraju svakog hranidbenog lanca. Ovim je naučila važnu lekciju: ne igraj se s vunom. Svi učenici su željeli sudjelovati u barem jednom hranidbenom lancu. Dizali su se s mjesta i skakali samo da bi privukli pozornost nastavnice. Ni nastavnici nije bilo lako jer nigdje nije mogla proći jer je razred bio zapetljan poput labirinta.

Bilo je jako zabavno, nešto slično bi htjela napraviti opet.

                                                                                        Chiara Jukić  6.d