Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

I ove je godine u našoj školi upriličena svečanost sjećanja, ljubavi i ponosa.

Naši učenici, nastavnici i roditelji uživali su u priredbi Srce za Vukovar koja se održala 14. studenoga.

Prigodni program posvećen Vukovaru, Škabrnji i žrtvama Domovinskoga rata pripremili su Mladi kroatisti sa svojim nastavnicama i suradnicima.

Poznate domoljubne pjesme, nadahnuti stihovi i nezaboravne riječi vukovarskih heroja odzvanjali su prepunim školskim predvorjem.

Svečanost je završila tradicionalnim paljenjem svijeća ispred škole.

Na početku svečanosti voditeljice Karmela Politeo (7. c) , Mihaela Maloča (7. c), Lucija Bučić (7. c) i Leona Peričić (7. c) pozvale su publiku da otvori svoje srce i posluša pjesmu Ako ne znaš što je bilo u izvedbi  Lane Mandić, Neli Domazet (7. a) i Lare Gospodnetić (7. a).

Učenice su otpjevale pjesmu u pratnji školskoga instrumentalnog sastava koji čine nastavnici Zlatko Norac i Jere Poljak te učenici Ivan Tešija (7. b), Petar Čuljak (7. a), Ivano Milić (5. c) i Gabriel Milun (5. b). Naši mali i veliki glazbenici nagrađeni su velikim pljeskom za odličan nastup.

Priču o onome što je bilo najbolje pričaju vukovarski heroji. Voditelji Martin Punda (5. a) i Mario Marinović (5. d) podsjetili su nas na imena i djela vukovarskih heroja koji su velikim slovima upisana u našu povijest.

Učenik Ivan Kezić (7. d) u liku Blage Zadre i Filip Maglica (5. a) kao Jean Michel-Nicolier ispričali su nam priču o domovini i besmrtnosti. Njihova dirljiva izvedba također je ispraćena gromoglasnim pljeskom.

Ništa manje emotivna nije bila ni izvedba Tome Pavića i školskoga zbora pod vodstvom nastavnice Zlatke Bakotić koji je otpjevao pjesmu Mojoj lijepoj.

Priču o hrabrosti i nadi pričaju rane, ožiljci i otisci na Vukovarskom vodotornju čija je replika krasila središte naše pozornice zahvaljujući nastavnici Ivni Nadračić.

Prisjetili smo se Ivice Ivanike koji se zajedno s Hrvojem Džaltom tijekom vukovarske opsade penjao na vrh Vodotornja kako bi postavio hrvatsku zastavu i ohrabrio Vukovarce.

Stihove posvećene Vodotornju napisale su učenice Lucija Bučić (7. c) i Leona Peričić (7. c), a recitirale su ih Cvita Buble (5. d), Marta Tojčić (5. d), Leona Markovljev (5. a), Kiara Kauković (5. d), Marija Tukić (5. a) i Kaia Jelić (5. a).

Voditeljice Anja Džaja (5. e), Iva Jurić (5. e), Marita Kozić (5. e) i Melani Ruščić (5. e) istaknule su patnju i snagu vukovarskih žena, majki i liječnica koje su u neljudskim uvjetima pokazale nadljudsku snagu.

Heroinama poput Vesne Bosanac i Kate Šoljić posvetili smo pjesmu Don't ever cry koju je prekrasno otpjevala Aneta Dadić (8. a).

Priču o plavom kaputiću, suzama i ljubavi ispričala nam je Manuela Punda (3. b) u liku Željke Jurić Mitrović. Kao djevojčica u plavom kaputiću Željka je svjedočila stradanjima hrvatskih branitelja, ali i njihovoj ljubavi prema najranjivijima, prema djeci. Pjesmu Djeca ljubavi izveli su učenici 3. b razreda zajedno s učiteljicom Jelenom Višić. Njihov nastup nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Na kraju naše priredbe zapjevali smo sa školskim zborom Moju domovinu, pjesmu koja nosi istu snagu emocije, ponosa i zajedništva kao nekada.

Ova lijepa večer sjećanja ugrijala je naše srce. Srce za Vukovar. Čuvajmo taj plamen da se ne ugasi.                                            

                                Da se ne zaboravi.

                                                                Mladi kroatisti