Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Intervju s Blankom Vlašić

Blanka Vlašić je svjetska rekorderka (208 cm - 2. rezultat svih vremena) i dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis. Uveličala je natjecanje u našoj školi Lino višebojac. Tom prilikom novinarke naše škole razgovarale su s njom.

Svima nam je poznato da ste vrhunska sportašica, a nas zanima kad ste počeli maštati o tome?

- Počela sam maštati o tome otkad znam za sebe. Trenirala sam od prvog razreda, a u petom sam počela maštati o visinama.

Znamo da Vam je tata trener, ali kako je to  bilo u djetinjstvu? Je li Vas više podržavao tata ili mama?

- Više tata, jer je on trenirao drugu djecu. Ja sam s njim išla na Poljud i trenirajući s njim počela sam osvajati visine.

Je li važno imati tjelesni 5 da bi se poslije postalo vrhunskom sportašicom?

- Nije uopće važno. Mada je nemoguće ne imati tjelesni 5 da bi se postalo vrhunskim sportašem.

Znamo da se sportaši odriču dosta toga u životu, čega se Vama bilo najteže odreći zbog sporta?

- Najteže mi se bilo odreći hrane i slatkiša koje sam prije jela. Mislila dam da je to najzdravija hrana na svijetu, ali sad mi je drago da sam skroz promijenila prehranu i da više tako ne mislim.

Jeste li bili odlična učenica i u ostalim predmetima i koji Vam je predmet bio najdraži?

- Jesam, bila sam odlična. Sedmi razred sam prošla s 4.9, a osmi s 5.0. Nisam voljela matematiku i fiziku.

Sjećate li se svog prvog nastupa i jeste li imali tremu?

- Ne sjećam se baš prvog nastupa, sjećam se niza nastupa s klubom. Često sam sudjelovala u štafetama. Trema je uvijek prisutna na nastupima.

Kad Vam je bilo najteže na natjecanjima?

- Uvijek je teško na natjecanju i uvijek želim napredovati što više. Najteža mi je bila ova, 2012. godina, zbog ozljeda.

Koji uspjeh i medalja su Vam najdraži?

- Najdraže su mi sve zlatne medalje, a posebno dva zlata sa svjetskih prvenstva. Zlato iz Barcelone i zlato iz Pekinga.

Kada ste se razboljeli i ozlijedili jeste li se bojali da je došao kraj Vaše karijere?

- Naravno, bojim se toga svaki dan. Ozljede dosta utječu na moje treninge i uspjehe.

Što savjetujete mladima koji se žele baviti atletikom?

- Jako su teški uvjeti, treba znati da je svaki sport težak na svoj način. Više puta sam htjela odustati jer sam bila vrlo iscrpljena, ali uvijek mi je utjehu pružala moja obitelj. Naravno, svi koji se žele baviti atletikom moraju imati strpljenja i moraju biti uporni.

Nama se djevojčicama sviđaju Vaše kratke frizure. Nosite li ih zbog sporta ili je to Vaš stil?

- Kratke frizure (smijeh). Puštam kosu iako se to ne vidi. Život je jako težak s dugom kosom. Da sam sad djevojčica, nikada ne bih pomislila „opiturat“ kosu, jer mi ju je to samo uništilo. Jedva čekam da mi izraste kosa i da vratim svoju prirodnu boju.

Jeste li sada dobro? Na koju medalju sad jurišate? Što Vam je u planu?

- Jurišam na sve medalje iako nisam 100% zdrava. Trenutno se pripremam za treninge i nove uspjehe .

Ima li u svijetu atletike više prijateljstva ili suparništva?

- Suparništvo je uvijek prisutno u sportu, a to je sasvim normalno. Prijateljstva ostavljam kod kuće jer na natjecanjima uvijek postoji iskra za pobjedom.

Sviđa li Vam se naša škola?

- Da, ovo mi je najljepša škola na svitu!

Hvala Vam što ste se družili s nama. Želimo Vam puno uspjeha u daljnjim natjecanjima i u životu.

 Novinarke: Petra Udiljak, 7.a

                     Kristina Gujić 7.b

                        Lucija Stipičić, 7.a       

26.10.2012 godine u našoj je školi organizirana humanitarna akcija - Dani kruha. Cijeli atrij bio je ispunjen opojnim mirisima kolača, peciva, kruha... S obzirom da su se Dani kruha - Dani dobrote odvijali i prijašnjih godina, roditelji učenika naše škole bili su spremni sudjelovati. Naravno nisu se odazvali samo roditelji, već i naši nastavnici. Za vrijeme velikog odmora koji je trajao punih 45 minuta učenici su žurno kupovali čupavce, bombice, kruh, mađarice i ostale ukusne kolače, dok su nastavnici, učitelji, pedagozi, defektolozi i ostalo školsko osoblje veselo prodavali. Vika i cika djece osvježila je atrij. Naime, Dani kruha nazvali smo Dani dobrote iz razloga što sav prihod ostvaren u obje smjene škola donira našem bivšem učeniku Luki Sedlaru, koji nam neopisivo nedostaje i kojeg se posebno prisjećamo ovih dana.          

Jeste li zadovoljni odazivom sudionika manifestacije (i proizvodima)?

- Proizvodima jesmo, ali još moramo vidjeti do kraja prodaje.

Jesu li se odazvali i roditelji ili samo učitelji?

- Da, i roditelji su se odazvali, zahvalni smo im! Da nije bilo njih ne bi bilo ništa od manifestacije.

Kako teče prodaja, hoćete li prodati sve do kraja nastave?

- Nadam se da ćemo do kraja smjene sve prodati, u protivnom, ostat će za popodnevu smjenu.

Razgovarali smo i s nekim učenicima:

(učenica Tamara)

Sviđa li ti se kolač - kruh?

- Da puno mi se sviđa (punih usta).

Jeli tvoja mama ispekla nešto?

- Da, moja mama je ispekla puno kiflića.

Jesi li joj ti pomogla?

- Jesam, pomagala sam joj. Mijesila sam tijesto.

Znaš li zašto se u školi organizira ovakav događaj?

- Znam, u dobrotvorne svrhe (za dječaka Luku).

(učenici Ante, Duje, Ivan i Đulijano)

Sviđa li ti se kolač - kruh?

- Bija je super kolač koji sam probao (njammi)!

Je li tvoja mama ispekla nešto?

- Da, moja je mama ispekla kruh.

Jesi li joj ti pomogao?

- Jesam, pomogao sam joj i bilo je zabavno.

Znaš li zašto se u školi organizira ovakav događaj?

- Znam za humanitarnu akciju, za dječaka Luku, učiteljica i mama su mi rekle.

Megi Mandić, 7.b

Ana Jelčić, 7.b

INTERVJU S ANOM I LUCIJOM ZANINOVIĆ

Lino višebojac je natjecanje učenika osnovnih škola. Svakog tjedna u drugoj školi učenici se natječu u nizu sportskih disciplina, predstavljaju svoje kulturno-umjetničko stvaralaštvo i druže se s vrhunskim sportašima naše zemlje. Dana 13. listopada 2011. godine Lino višebojac gostovao je u našoj školi.

Kako bi podržale spomenuto natjecanje, u goste su nam došle poznate sportašice Ana i Lucija Zaninović. Ana je svjetska prvakinja, a Lucija je europska prvakinja u taekwondou. Posljednji veliki uspjeh blizanki Zaninović  je plasman na  Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Time su postale prve blizanke u novijoj hrvatskoj povijesti i prve djevojke kojima je to uspjelo. Iskoristile smo njihov posjet našoj školi i kratko porazgovarale s njima.

Je li vas iznenadio poziv da podržite natjecanje Lino višebojac?

Ana: Da, iznenadio nas je poziv. Do sada nismo znale za ovo natjecanje. Bilo nam je jako lijepo. Atmosfera je bila odlična.

Kad ste se počele baviti sportom?

Ana: Sportom smo se počele baviti prije 10 godina.

Zašto ste se odlučile baš za taekwondo?

Ana: Probale smo razne sportove,ali jednostavno čim smo se okušale u taekwondo-u, znale smo da je taj sport kao stvoren za nas.

Koje je bilo prvo natjecanje na kojem ste sudjelovale?

Ana: Moje prvo natjecanje bilo je u Kninu. Na tom natjecanju  osvojila sam zlatnu medalju. Lucija je godinu iza mene započela s treniranjem .

Lucija: U početku nisam bila tako uspješna kao Ana.

Jeste li se ikada borile jedna protiv druge?

Ana: Nismo. Borimo se u različitim kategorijama. Tako smo odlučile kad smo počele trenirati upravo zato da se ne borimo jedna protiv druge.

Koji sportski uspjeh vam najviše znači?

Ana: Meni najviše znači pobjeda na Svjetskom prvenstvu i plasman na Olimpijske igre.

Lucija: A meni najviše znači zlato na Europskom prvenstvu i plasman na Olimpijske igre.

Tko je vaš sportski uzor?

Ana: Pa, Janica Kostelić. Zato što je imala uspješnu sportsku karijeru.

Tko vam je bio najveća podrška tijekom svih ovih godina?

Ana: Tijekom svih ovih godina, uz obitelj, najveću podršku pružao nam je trener Toni Tomas.

Čega ste se sve morale odreći zbog treninga?

Ana: Mi  na to ne gledamo kao na odricanje. Da, bilo je manje druženja s prijateljima, ali zapravo nismo ništa propustile jer smo se posvetile onome što volimo i u čemu pronalazimo sreću.  Spojile smo ugodno s korisnim.

Kako napreduju pripreme za OI?

Ana: Pripreme odlično napreduju.. Do Nove godine treninzi  su malo lakši , a poslije kreću teži treninzi i pripreme izvan Hrvatske.

Koju ste osnovnu školu pohađale i kakve ste bile učenice?

Ana: Išle smo Osnovnu školu Pojišan.Bile smo vrlo dobre i odlične učenice.

Lucija: Najbolje smo bile u tjelesnom i matematici. Ma, samo se šalimo! Tjelesni je bio naša najdraži predmet.

Kojeg se događaja iz djetinjstva najradije sjećate?

Ana: Imamo  puno lijepih uspomena iz djetinjstva.  Teško nam je sada izdvojiti jednu najdražu. Sportski uspjesi se pamte.

Kad ste bile male, što ste htjele postati kad odrastete?

Ana: Ja sam voljela kriminalističke filmove pa sam htjela postati policajka.

Lucija: Teško se sjetiti toga.Mislim da sam  malo htjela biti pjevačica pa malo glumica...

Kako provodite slobodno vrijeme?

Ana: Hm...Pa kao i svi drugi...  Družimo se s prijateljima, idemo u kratke šetnjice,  odemo i  u kino.

Imate li koji nadimak?

            Ana:  Ja nemam nadimak, ali Luciju zovem ponekad Lucy.

            Lucija: Ha, ha... Moj nadimak je Kobra.

Što biste poručile mladima?

Ana:  Mladima bismo svakako  poručile da se bave sportom, ako ne profesionalno onda barem rekreativno.  Zato da se nauče lakše nositi  s pobjedama i  porazima  kako u životu, tako i u sportu.

Razgovarale novinarke: Sanda Jelavić 8.c, Nada Šuljić 8.d i Ivana Zambarlin 8.d

Nakon odmora od 11 dana, učenici osmih razreda vrijedno su čistili prilaz dvorani. Za vrijeme nastave uspijeli su očistiti sav snijeg i tako olakšali drugim učenicima pristup dvorani.

U četvrtak, 10.studenog 2011. godine učenici 6.ih i 8.ih razreda naše škole sudjelovali su na audiciji poznate dalmatinske serije, „Larin izbor“, koja se održala u hotelu Le Meridien Lav. Prije audicije dobili su tekst  kojim su vježbali svoje glumačko umijeće. Tremu i nervozu su  potiskivali smijehom i zabavom. Uz pomoć ekipe Nove tv-e te njihovim ohrabrujućim riječima i uputama, neki su možda započeli  svoje prve glumačke korake. Na posljetku su sretni i zadovoljni izjavili kako je bilo potrebno puno hrabrosti za ovaj korak, ali je vrijedilo pokušati.

                           Novinarke: Nada Šuljić,  8.d

                                            Sanda Jelavić, 8.c.

Više fotografija pogledajte u foto-galeriji.

Intervju s Hanom Perković

Razgovor s Hanom Perković dobitnicom 3. nagrade na natječaju: Moja prva knjiga.

Hana Perković je vrijedna učenica 7.b razreda naše škole. Odlično se ističe vrijednim pisanjem priča i poezije. Osvojila ja 3. mjesto na natječaju: Moja prva knjiga - državni natječaj za učenike osnovnih škola u pisanju i ilustriranju vlastite priče koncem prošle školske godine. Tim povodom razgovaramo s njom.

U kojem si razredu počela pisati?

  -  Zapravo, još prije škole. Bile su to priče o vješticama i vilama, mojim izumima i receptima, a najviše o životinjama.

Što te potaklo da pišeš priče i pjesme?

-  Potaklo me sve što vidim, čujem, osjetim, pa čak i namirišem poput maminih kolača ili mirisa jutra.

Voliš li više pisati prozu ili poeziju?

-  Sve ovisi o temi. Dublje, misaone teme lakše mi je pisati u prozi dok mi je osjećaje lakše izraziti poezijom.

Kako si došla na ideju za ovu priču?

-  Ne znam ni sama jer je ta priča već bila napisana. Ja sam je samo izvukla iz starih papira, doradila te ilustrirala.

Kako si se osjećala kad si osvojila treće mjesto?

-  Naravno, kao svatko bila sam jako sretna i ponosna, a još više kada su mi rekli da će izdati moju slikovnicu. Nisam mogla vjerovati pa sam jednostavno od sreće počela skakati.

Koliko si nagrada osvojila i koliko ti znače?

-  Nagrade mi puno znače. Sve su mi veoma važne. Ipak mi je najdraža slikovnica. Prije nekoliko dana javili su mi da sam prošla u županijsku razinu iz "LIDRANA".

Koliko si priča do sada napisala?

-  Napisala  i ispričala, ne brojim ih, ali se čini mnogo.

Kad bi mogla biti, koja bi biljka bila?

-  Željela bih postati maslačak kao što se zove naš školski list i zbog toga što je nježan.

 Bi li voljela biti Snjeguljica?

-  Ne bih, iako se u svima nama nalazi barem jedna mala Snjeguljica.

Želiš li nastaviti pisati?

-  Da, nastavit ću pisati, ali će mi to biti hobi jer želim postati netko poput doktorice ili učiteljice.

 Razgovor vodile novinarke :

Lucija Stipičić, 5.b

Lucija Šolić, 7.c

26. svibnja Učeničko vijeće zajedno s dijelom školskog zbora pod vodstvom nastavnice Zlatke Bakotić i pedagoginje Dubravke Katačić uputili su se u posjet Domu umirovljenika „Lovret“. Predsjednica Učeničkog vijeća Veronika Prančević uručila je glavnoj odgajateljici sliku učenika naše škole i buket cvijeća. Zbor je otpjevao nekoliko pjesama i razveselili štićenike doma. Vrijeme je brzo prošlo u razgovoru i ugodnom druženju.

                                       Novinarka Lucija Šolić, 7.c

Fotografije našeg posjeta možete pogledati ovdje.

Državno natjecanje u badmintonu za učenike srednjih škola održalo se 12. svibnja, 2011. u sportskoj dvorani naše škole. Sudjelovali su učenici iz cijele Hrvatske. Natjecanje je počelo u 11 sati i trajalo je duga 3 sata. Iako je konkurencija bila jaka, medalju su ponijeli učenici športske gimnazije iz Zagreba. Svi sudionici kući su ponijeli lijepe uspomene i želju za boljim rezultatima sljedeće godine.
                                                                 

Novinarke: Sanda Jelavić, 7.c
                                  Nada Šuljić, 7.d

Fotografije možete pogledati u fotogaleriji…