Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Sve je počelo prije otprilike mjesec dana kada smo se „moji šestaši“ i ja dogovorili kako ćemo  tijekom veljače prikupljati stare predmete koji pripadaju narodnoj baštini. Prikupljanje predmeta i razgovor o baštini trebali su biti poticaj učenicima za usvajanje različitih oblika narodne književnosti.

Situacija se polako zahuktavala – učenici su donosili predmete, stihove, postavljali niz pitanja koja su vodila do ideje o organiziranju zajedničke izložbe na kojoj ćemo uprizoriti djela koja smo obrađivali i izložiti prikupljene materijale. Podijelili smo uloge, zadatke, osmislili plakate i pozivnice (hvala Petri Barbarić i Karli Zavadlav) ne sluteći kako će ova „zabava“ prerasti u jedan lijepi događaj koji ćemo dugo pamtiti.

I dok su vrijedne ručice u školu donosile opanke, vretena, narodne nošnje svojih baka, terluke, tikve i niz drugih predmeta, na popisu su se našla i imena gostujućih izvođača...

Nastavnica Zlatka Bakotić, kao i uvijek, spremno je prihvatila naš poziv da sa školskim zborom opjeva djelo naših ruku... Nastavnik Vedran Tolić obogatio je našu kolekciju zanimljivih predmeta iz narodne baštine... Nastavnica Maja Bašić i knjižničarka Ana Bonači spremno su prihvaćale svaki zadatak...

Stigao je i taj dan – otvorenje izložbe, nastup pred publikom i dolazak gostiju. U zraku se osjećala napetost i neizvjesnost sa svih strana... Mirisi fritula (iz Bobisa), miris peke i ožega stapali su se s iščekivanjem i žamorom.

Program otvorenja započeo je pozdravom voditelja Mije i Ivice Kelave (6. a) koji su bili odjeveni u splitsku nošnju. Izvrsno su se snašli u voditeljskoj ulozi, a svojim opuštenim nastupom oduševili su mnoge uzvanike.

Sve je moralo teći po protokolu – tako je gosp. ravnatelj Miljenko Bitanga službeno otvorio izložbu i pozdravio okupljene.

Na zvukove pjesme Zemlja dide mog i čarobne glasove školskog zbora nitko nije mogao ostati ravnodušan... Zasjajile su suze u očima prisutnih nastavnika i roditelja. Zajednička je misao, vjerujem, bila slična – samo da što duže ostanu tu, sretni i ponosni što su rasli pod dalmatinskim nebom.

S lica publike sjetu su ubrzo izbrisali izvođači Ere s onoga svijeta, čuvene pripovijetke o lukavom Eri. Ne zna se tko je bio snalažljiviji i bolji u svojoj ulozi – Maris Mimica, Sara Lemo, Mia Banjan, Luka Posinković ili Frane Parat. Odjeveni u vrličku nošnju publiku su nasmijali zgodom o susretu Ere s Turkinjom i Turčinom. Kamere su bljeskale na sve strane – već tada je bilo jasno da narodna književnost može itekako biti zanimljiva.

Jedna od naših tema iz književnosti bili su i narodni napjevi - nakon što su Martina Vuknić i Stella Bojić izrecitirale nekoliko neorićkih deseteraca,  školskom se knjižnicom zaorio zvuk ojkalice. Predstavnice KUD-a Srce Zagore podsjetile su nas kako su nekad pjevale naše bake, prabake ta kako narodna književnost u sebi krije dušu naroda.

Orlando Dunatov i Laura Kovačević odrecitirali su stihove narodne lirske pjesme Košuta i djevojka i time najavili nastup školskog zbora i njihovu izvedbu poznate narodne skladbe Spavaj mi, spavaj Ančice.

Pred kraj programa sviju nas je do suza nasmijala posebna gošća – baba Manda, baba „specijalizirana za sve prilike“. Saznali smo kako iz njenog kuta izgleda život „kalabreža i kalabrežica“, zašto se najveća motika u Dalmaciji nalazi na Pujankama te kako su nekad šetale seoske manekenke. Baba Manda jedan je od likova satirične radijske emisije Radio Splita Kad se smijah, tad i bijah, a u svojim nastupima na jednostavan i šaljiv način opisuje suvremeni život u odnosu na prošlost. Kao i svaka baba, i baba Manda voli dugo pričati pa nas je poučila mnogočemu i istaknula kako nema naroda bez vjere, kulture, jezika i običaja.

Nakon otvorenja uslijedilo je zanimljivo interaktivno predavanje o starom zanatu zelovskoga kraja – izradi lula i kamiša. Gosp. Ivan Delaš, član udruge za očuvanje baštine cetinskoga kraja, učenicima je zorno prikazao kako su nastajali razni predmeti od gline i drveta. Iako umorni od produžene nastave, učenici su zainteresirano pratili predavanje, postavljali pitanja i pokazali kako dalmatinska narodna baština može biti zanimljiva i dvanaestogodišnjacima.

Kad su se ugasila svjetla na našoj improviziranoj pozornici i gosti razišli kućama, ostalo je mnoštvo dojmova i radost što smo svi uživali u zajedničkom radu i trudu. Dokazali smo jedni drugima da je škola ugodno i zabavno mjesto, a najvažnija lekcija koju trebamo naučiti u školskim klupama: raditi i voljeti.

Ukoliko niste bili u mogućnosti prisustvovati samom otvorenju, izložbu možete razgledati do 17. ožujka u školskoj knjižnici.

                               Antonela Berić, nastavnica hrvatskoga jezika