Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Davne 2008. godine ušli su u ovu školu kao mala uplašena djeca s pokojim mliječnim zubićem i osmijehom koji je skrivao neizvjesnost... Danas su iz te iste škole izišli kao mladići i djevojke sa samopouzdanjem i osmijehom iza kojeg se i dalje kriju ona zabrinuta lica prvašića...

Svaki je rastanak težak, pomalo bolan, tjera nas na razmišljanje o onome što je bilo i onome što dolazi. Osobito je teško rastati se od učenika koji su nas svojom osobnošću i svojim djelima zadužili da se danas osjećamo ponosno i sjetno, a takvih je u ovoj generaciji bilo uistinu mnogo.  

Svečana podjela svjedodžbi započela je u 10 sati u školskom atriju. Okupili su se glavni akteri cijele ove lijepe priče – njih 90 i nas 15-ak. Na licima jednih i drugih znakovi uzbuđenja, tuge i sreće... Jedno je poglavlje napisano, ali mnoga još slijede.

Kao pravi domoljubi svečanost smo otvorili odavanjem počasti Lijepoj Našoj. Na početku nam se obratio ravnatelj Miljenko Bitanga koji je učenicima uputio poticajne riječi i zaželio im sreću u svim izazovima koji su pred njima. Istaknuo je kako će ova škola uvijek biti njihova škola u kojoj će ih dočekati otvorena vrata, ali i njihovi nastavnici. Posebno je zahvalio učenicima generacije Luki Harašiću (8. d) i Dani Copić (8. a) koji su svojim savjesnim radom, izvrsnim rezultatima i svestranošću na poseban način obogatili ovu generaciju. 

Potom su se za mikrofonom nizale sad već „bivše“ razrednice: Ines Mikelić (8. a), Nena Bakalar (8. b), Svemirka Grčić (8. c) i Antonela Berić (8. d). Svaka od njih pokušala je u malo riječi sažeti sve zajedničke trenutke te učenicima uputiti posljednje savjete za bitke koje slijede. Govori su bili emotivni, prožeti razredničkom ljubavlju koja je prirodna posljedica zajedničkog odrastanja i dugogodišnjeg suživota u školskim klupama. 

Atmosfera se zagrijavala zahvaljujući ljetnim temperaturama, ali i iščekivanju „papirića“ koji znači kraj jedne, a ujedno i početak nove „utakmice“. Prije samog službenog dijela don Jure Vrdoljak, župnik Ravnih njiva i vjeroučitelj, svojim je osmašima uputio duhovne smjernice za budućnost.

Nakon gromoglasnog pljeska uslijedila je podjela svjedodžbi... A na njima... Uglavnom očekivani i poznati rezultati – neki su ih nevoljko preuzeli dok je njih 20-ak imalo razloga za ponos – osim ocjena, tu su bile i pohvalnice od Učiteljskog i Razrednog vijeća. Učenici pohvaljeni od Učiteljskog vijeća uz pohvalnicu su dobili i prekrasan poklon – putopisnu knjigu o čudima svijeta – s posvetom koja simbolično zaokružuje sve njihove uspjehe. Svima je podijeljen i godišnjak – mala foto-knjiga s fotografijama svih učenika i razrednika.

Tijekom podjele okupljene su pozdravili i predstavnici osmih razreda: Vana Gaćeša (8. a), Duje Bratim (8. b), Angela Tarabarić (8. c) i Mirjam Lejo (8. d). U svojim zahvalama nisu zaboravili ni na koga: dobro znaju da je njihovo školovanje ovisilo i o ravnatelju, i o razrednicima, nastavnicima, pedagoginjama, ali i o pomoćnom osoblju... Zaželjeli su sreću svojim kolegama i prijateljima s kojima će dijeliti neka nova iskustva i neke nove pustolovine.

U ime učiteljica s kojima su proveli prve četiri godine školovanja (Zdravka Alujević, Jadranka Bitanga, Jela Ivković), osmaše je pozdravila učiteljica Alujević – ponosna što pred njom stoje mladi ljudi koji su spremni za životne izazove. Završetak svečanosti „začinio“ je, kao i uvijek, nastavnik Norac, voditelj ŠIS-a, izvedbom Thompsonove „himne“ Lijepa li si. Instrumentalna su mu podrška bile marljive glazbenice – Sara Popović (oboa) i Petra Dude (gitara). Školskim predvorjem odzvanjala je pjesma, a hodnicima tišina... Oni stvarno odlaze... 

Cijelo ovo prigodno druženje bilo je popraćeno slikokazom koji su pripremile knjižničarka Ana Bonači i nastavnica Maja Bašić na čemu im još jednom hvala, kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom divnom rastanku!

Nama koji ostajemo ostaje žal za ovom divnom generacijom, sjećanje na zajedničke izlete, ekskurziju, osmašku zabavu... I nada da će i oni koji dolaze biti približno neponovljivi...

Vama koji odlazite ostaju uspomene na najbezbrižnije i najljepše dane vašeg djetinjstva, na prijatelje, druženja i školu koje ćete, vjerujem, dugo pamtiti. 

                                                 nastavnica Antonela Berić