Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Izložba Vlaha Bukovca, najznačajnijega hrvatskog slikara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, bila je dovoljan razlog da se 3. ožujka uputimo iz kišnoga Splita prema snježnome Zagrebu.

Kako nas je ove godine snijeg samo nakratko „posjetio“, a poznato je da je snijeg u Splitu „svjetski fenomen“, uživanje u bijelim bajkovitim prizorima i snježnim radostima nadoknadili smo u Lici. Iako snijeg u Lici nije isto što i „snig u Splitu“, zabavno društvo, smijeh, pokoja gruda i sunčane naočale stvorili su nam osjećaj kao da smo doma.

U takvome smo ozračju stigli do Zagreba. Naš organizator pokazao se i vrsnim poznavateljem metropole pa smo, uživajući u pogledu na bijeli Zagreb, nešto novo i naučili.

Opreznim korakom po skliskim zagrebačkim ulicama došetali smo do Galerije Klovićevi dvori. Dočekala nas je studentica Helena, naše gore list, koja nas je upoznala s likom i djelom Vlaha Bukovca.

Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu kao Biagio Faggioni, a poslije je svoje prezime pohrvatio i promijenio u Bukovac (tal. faggio – bukva). Njegov djed Giuseppe Faggioni bio je talijanski pomorac koji se nastanio u Cavtatu. Odrastajući u skromnoj obrtničkoj obitelji Agostina i Marije (r. Perić), u kojoj je bilo još troje djece (Jozo, Ana i Gjorgjo), Vlaho je pokazivao sklonost prema slikanju, a prva djela naslikao je već s 11 godina.

PARIŠKO RAZDOBLJE

Nakon boravka u Americi, gdje se amaterski bavio slikarstvom, Bukovac se vraća u domovinu, a potom uz pomoć pjesnika Meda Pucića i J. J. Strossmayera odlazi u Pariz. 

Hrabro vođen idejom da postane umjetnikom u europskoj prijestolnici te zahvaljujući maloj studiji Ruka (slika vlastite lijeve ruke), Vlaho je primljen na École des Beaux Arts, u već popunjenu klasu profesora Cabanela.

Izložba prikazuje Bukovčev život i rad u Parizu (1877. – 1893.), Engleskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Dalmaciji. Uz portret, koji je njegovo glavno područje, Bukovac majstorskom virtuoznošću slika aktove, velike figuralne kompozicije i pejzažne studije.

Od 1880. Bukovac ima vlastiti atelijer u Parizu. Pod pseudonimom Paul Andrez slika portrete pripadnika visokoga društva za trgovce umjetninama Vicars Brothers u Londonu te Richarda Le Douxa i Samsona Foxa.

ISUS PRIJATELJ MALENIH

Posebna zanimljivost ove izložbe ne dolazi ni iz Engleske, ni iz Francuske, već iz Franjevačkoga samostana u Tomislavgradu. To je slika Isus prijatelj malenih koja je prvi put predstavljena hrvatskoj javnosti.

Sliku je 1984. godine otkupio franjevački samostan u Tomislavgradu, točnije tadašnji gvardijan Ante Perković. Ona je otkupljena za ondašnjih 40 000 maraka, a danas je neprocjenjivo bogatstvo. Bukovac ju je naslikao za suprugu engleskoga industrijalca i kolekcionara Samsona Foxa, koja je bila katolkinja.

CRNOGORKA NA OBRANI

Nakon nepune dvije godine studija u Parizu Bukovac je naslikao Crnogorku na obrani i ona je primljena na Pariški salon. To je prvi put u povijesti slikarstva da je neki hrvatski slikar ušao u anale europske umjetnosti. Time je Bukovac zapravo bio priznat gotovim umjetnikom. Na Salonu je izlagao slike crnogorskoga ciklusa, akademske aktove i portrete.

LE GRANDE IZA

Najzapaženiji uspjeh zabilježila je Le grande Iza. Bila je postavljena na počasno mjesto u velikoj ulaznoj dvorani Pariškoga salona 1882. godine, a osigurala mu je uspjeh u pariškim kulturnim krugovima.

Godine 1892. 37-godišnji Vlaho Bukovac vjenčao se  17-godišnjom Jelicom Pitarević iz Dubrovnika. Njegova žena i djeca (sin Ago i kćeri Ivanka, Jelica i Marija) bit će mu često modeli.

Život i rad Vlaha Bukovca koje smo imali čast upoznati na ovoj izložbi uistinu su zadivljujući: majstorskom preciznošću i smislom za pojedinosti vjerno oslikani portreti koji izgledaju poput pravih fotografija, monumentalna kompozicija slike Isus prijatelj malenih, motiv ruke kao simbol “prepoznavanja” osobnosti modela, težak životni put hrabroga i iznimno talentiranoga umjetnika...

Dolazeći iz zemlje koja nije imala akademiju likovnih umjetnosti, jaku javnu sredinu za umjetničku kritiku i službenu umjetnost protiv koje bi prosvjedovala, te odlaskom u inozemstvo da bi izučio struku i postao dijelom umjetničke elite, Vlaho Bukovac na sebe je stavio veliku odgovornost.

Bukovca je Pariz prihvatio kao jednoga od stranaca „s francuskim darom, izbrušenim u doticaju s dobrom francuskom školom“, a Hrvatska ga smatra rodonačelnikom domaćega modernog slikarstva i prvim umjetnikom koji je predstavio svoju zemlju Europi i svijetu.

Puni dojmova napustili smo Galeriju Klovićevi dvori i uputili se prema restoranu Sofri gdje su nam specijaliteti bosanske kuhinje osvježili sjećanje na nezaboravno Sarajevo.

Iako nismo dugo izbivali iz rodnoga kraja, srce nas uvijek vuče tamo gdje je dom i naši dragi ljudi pa smo ispunjeni dočekali i povratak kući…

Za Vlaha Bukovca vrhunac je umjetnosti poznavati čovjekovu dušu, a ljubav prema čovjeku i rodnome kraju pokazao je svojim umjetničkim djelima, i onim životnim.

U svojemu dnevniku, neposredno prije smrti, zapisao je:

Željan sam Sunca i našega mora, a bogme i domaće hrane, ljupke naše riječi i našega čovjeka, koji je uza sve mane, najbliži našem srcu i ćudi.