preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Login
e-Dnevnik

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Kviz SafetyNet

Anketa
Ideja o uvođenju e-dnevnika mi se:



 

 

 

Stručni skupovi

 

Na jednom mjestu!

 

Upisi.hr

 

E-matica

 

Nastavnici.org

 

Connect portal

 

Školske novine

 

 

 

    

 

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Virtualna knjižnica

   

 

Glazbena kultura

 

 

 

Zaštita osobnih podataka

 

 

Sandučić povjerenja

Učenički radovi

 

 

"Škatula za sne"

 

 

 

Školski list "Maslačak"

 

 

 

 

Spomenar

 

 

 

Vrijeme

                    

Prognoza za sljedećih 10 dana

 

 

Fotografija tjedna

       

Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 1. 2011.

Ukupno: 1761839

 

 

Finalisti

 

 

 

Sve Vaše materijale, prijedloge, primjedbe ili pohvale glede naše web stranice možete poslati klikom na sličicu:

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Osmaši u Gradu Heroju
Autor: Kiara Ljubić, 11. 11. 2019.

 

U rano nedjeljno jutro 3. studenoga 2019. osmaši OŠ Ravne njive – Neslanovac uputili su se prema gradu na Dunavu, simbolu ratnih stradanja i junačkih podviga – Vukovaru.


Društvo su nam činile naše razrednice, nastavnica Vedrana Šitić, nastavnik Jere Poljak, psihologinja Josipa Piuk i devet učenika OŠ Slatine koji su zajedno s nama dijelili sve zgode i nezgode ove trodnevne pustolovine. Put do Vukovara obilježili su dobro raspoloženje, pjesma uz svirku nastavnika Jere i pokoje spavanje.

U poslijepodnevnim satima stigli smo u Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Memorijalni centar javna je ustanova koja svojom djelatnošću čuva sjećanje na Domovinski rat i Bitku za Vukovar. Smješten je u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade. U rujnu 2016. otvoren je Hostel Dubrovnik u kojem za vrijeme terenske nastave borave učenici osmih razreda iz cijele Hrvatske. Nakon prijave u hostel, rasporedili smo se po sobama, a zatim smo večerali u restoranu Istra koji se također nalazi u sklopu Memorijalnog centra.

Prvo jutro naše terenske nastave u Vukovaru započelo je dvama zanimljivim predavanjima o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar. Profesor koji nam je držao predavanje pohvalio je našu aktivnost i zavidno znanje o Domovinskom ratu. Nakon predavanja obišli smo izložbene postave Memorijalnog centra, a vodiči su nam bili bivši vukovarski zapovjednici koji su s nama podijelili svoje ratno iskustvo te su nam pokazali kako se pravilno rukuje minsko-eksplozivnim sredstvima. Poslije predavanja fotografirali smo se pokraj vojnih tenkova, brodova i zrakoplova nakon čega smo se okrijepili ručkom i spremili za razgledavanje središta grada.

       

 Vukovar je oduvijek bio poznat po svojoj bogatoj povijesti, tradiciji i kulturi. O tomu svjedoče i Muzej vučedolske kulture te Muzej grada Vukovara u kojima smo vidjeli i doznali pregršt zanimljivosti. Gradski muzej Vukovar osnovan je 1946. godine, a prvi stalni postav otvoren je 1948. godine zahvaljujući donaciji osnivača, Vukovarca dr. Antuna Bauera. Obnovljeni dvorac obitelji Eltz, koji čuva brojne umjetnine i vrijedne kulturne spomenike, bio je u potpunosti porušen za vrijeme rata, u što smo se uvjerili gledajući snimke Vukovara kakav je bio ratnih godina i danas. Ovaj ćemo posjet posebno pamtiti i po zvuku muzejskoga klavira koji je imao čast isprobati naš Antony Geets, a mi smo ga podržali pjevanjem i velikim pljeskom.

Jedna od prvih granata upućenih Vukovaru pala je na franjevački samostan. Crkva svetoga Filipa i Jakova župna je crkva u sklopu franjevačkoga samostana u Vukovaru. Tamo smo pogledali film o Bitki za Vukovar i razgledali crkvu, a posebnu pažnju zaokupio nam je dio unutrašnjosti crkve koji nije obnovljen. Župnik nam je rekao da je to vječni podsjetnik na ratna razaranja koja se nikada ne smiju prepustiti zaboravu…

Osim bogatom poviješću, Grad Heroj osvojio nas je i prirodnim ljepotama. Prekrasni Vukovar, koji leži na ušću rijeke Vuke u Dunav, najveća je riječna luka na Dunavu. Plovidba Dunavom uz okus čokoladica koje smo dobili na dar od domaćina dok u pozadini svira Na lijepom plavom Dunavu uistinu je poseban doživljaj.

Ni šetnja središtem grada nije nas ostavila ravnodušnima. Barokna zdanja, stari vukovarski vodotoranj, zgrade na kojima se još uvijek vide rane i ožiljci rata, most nazvan po francuskom dragovoljcu Jeanu Michelu Nicoliereu – sve zajedno Vukovaru daje pečat povijesti, izvornosti i neobične ljepote.

Slobodno vrijeme iskoristili smo za kupnju suvenira, fotografiranje i druženje. S nestrpljenjem smo iščekivali povratak u hostel jer je nakon večere bila organizirana zabava u disku. U disku su bili i učenici drugih škola, ali osmaši s Ravnih njiva predvodili su u pjesmi i plesu. 😊

Sljedeći dan posjetili smo sva ona mjesta koja svjedoče o okrutnosti rata, žrtvi Vukovara te hrabrosti i časti vukovarskih branitelja: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje i Ovčaru.

U zgradi Spomen-doma hrvatskih branitelja nalaze se videozasloni s fotografijama, snimkama i zapanjujućim statističkim podatcima ratnih zbivanja u Vukovaru koji su nas ostavili bez teksta. Groblje tenkova, kako popularno zovu Trpinjsku cestu, dokaz je nevjerojatne snage i junaštva vukovarskih branitelja koji su se borili protiv naizgled nadmoćnijeg protivnika, pa se njihova herojska pobjeda često uspoređuje s onom Davida protiv Golijata. S ponosom smo se fotografirali ispred tenka i biste vukovarskoga junaka Blage Zadre, kao i prepoznatljivog vukovarskog "diva" koji i dalje ponosno stoji pokazujući svoje "rane".

Najdirljivije mjesto sjećanja na potresna ratna zbivanja u Vukovaru za mnoge je upravo Vukovarska bolnica. Muzejski prostor bolnice s autentično prikazanim bolničkim sobama, pločice u bolničkom hodniku s kronologijom događaja, imenima poginulih i nestalih te popratni audio-vizualni efekti vjerno dočaravaju ozračje straha i patnje Vukovaraca koji su se tih kobnih dana našli u podrumu bolnice. Vukovarska bolnica simbol je patnje, ali i nadljudske hrabrosti i požrtvovnosti liječnika te medicinskog osoblja i svih onih ljudi koji su u nehumanim uvjetima uspijevali pronaći snagu za pomoć ranjenicima.

Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata najveća je masovna grobnica nakon Drugoga svjetskoga rata. Veliki otvoreni križ koji u vječnome plamenu „gleda“ na sve četiri strane svijeta, 938 bijelih križeva za vukovarske žrtve, grobovi branitelja i civila – svaka je riječ suvišna.

Bez puno riječi i pomiješanih osjećaja posjetili smo i poprište najvećega zločina u Domovinskome ratu – Ovčaru. Spomen-dom Ovčara i Spomen-obilježje Ovčara mjesta su na kojima se odaje počast žrtvama stravičnih zločina neshvatljivih ljudskome umu… Pomolili smo se, fotografirali i s tugom u srcu nastavili svoj put.

Naša tuga uskoro se pretvorila u vedrinu. Predavanje pod nazivom Škola mira brigadira Petra Ćavara ukazalo nam je na važnost uspostave mira i prihvaćanja općeljudskih vrijednosti kako se ovakva tragedija rata ne bi ponovila… Svatko od nas treba težiti uspostavi mira. Osim mira, važno je i imati znanje o Domovinskome ratu, što smo uspješno dokazali u međuškolskome kvizu koji se održao nakon predavanja. Naša je škola uvjerljivo pobijedila zahvaljujući vrsnim poznavateljima činjenica o Domovinskome ratu, Gabrieli Grubišić (8. a) ) i Luki Anđeliću (8. b). Brigadir Ćavar pohvalio je natjecatelje, ali i publiku koja je zdušno bodrila svoje predstavnike.

Slavlje se nastavilo u autobusu, a nakon ručka teška smo srca morali napustiti divni Vukovar i s krajnjega se istoka uputiti prema jugu Hrvatske…

Iako umorni i ne baš naspavani, imali smo snage za još jedno slavlje. Došavši „Kod Macole“, privukao nas je miris palačinki i ponio ritam glazbe pa smo još jednom svima pokazali kako se Ravne njive i Neslanovac zabavljaju.

A pokazali smo i kako se slavi i poštuje one koji su dali svoj život za nas. I mi smo sada svjedoci krvave i junačke prošlosti svoje domovine. Naša je obveza čuvati uspomenu na Vukovar i Domovinski rat i prenositi ju dalje… Da se ne zaboravi…

Sigurna sam da ovo prekrasno putovanje i sve ono što smo vidjeli, naučili i osjetili nećemo zaboraviti nikada.

Kiara Ljubić, 8. a





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju