Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Bila jednom jedna seka. Ali ta seka još nije znala ni pisati ni čitati. Jer je tek krenula u prvi razred osnovne škole. I jer je nitko prije toga nije naučio ni čitati ni pisati. Iako je mogao. Ali nije. Vjerojatno zato što nitko nije imao vremena...

Ni baka, koja je od jutra do mraka zauzeta kuhanjem u kuhinji. Ni djed koji je zauzet pušenjem na balkonu. Ni mama i tata koji su zauzeti poslovima na poslu (također od jutra do mraka). Ni stariji brat koji je zauzet učenjem u školi. Ni pas Đurđa, koja je zauzeta lajanjem i mahanjem repom. I tako je seka krenula u školu ne znajući ništa o brojkama i slovima. Ali je zato njezin brat odlučio voditi dnevnik umjesto nje i zapisivati sve dogodovštine koja seka iz dana u dan doživljava u školi. Riješio je zapisati sekino prvo školsko cijepljenje. Sekine prve ocjene. Sekin prvi školski izlet. Prvi sastavak na kraju godine. Prve suze… Ne, ne prve suze. Jer njegova je seka neka jako čudna, prilično plačljiva seka, koja se uzrujava uvijek, ali baš uvijek. Čak i onda kada po kiši na cesti naiđe na najobičnije – kišne gliste!

Kao i uvijek, u svim svojim knjigama za djecu (i odrasle), Zoran Pongrašić je i u ovom duhovitom dnevniku osmogodišnjaka, prikazao tipičnu (hrvatsku) obitelj, pomalo izbezumljenu brzim tempom života ali punu ljubavi i razumijevanja za sve svoje ukućane. (Dobro, možda ne baš uvijek punu razumijevanja. Ali barem ponekad.)

tekst: Zoran Pongrašić

ilustracije: Branka Hollingsworth Nara

IGRA UZ ČITANJE:

Vodite dnevnik tjedan dana. A onda ga pošaljite na e-mail: info@pjesmicezadjecu.com, s naznakom "Moj sekin školski dnevnik (i imenik)".

Neki od vaših tekstova biti će objavljeni, a jedan nagrađen slikovnicom "MOJ SEKIN ŠKOLSKI DNEVNIK (I IMENIK)" Zorana Pongrašića, u izdanju Knjige u centru.

Kako misli jure jednog malog Jure

tekst i ilustracije: Ana Manojlović Vračar

KAKO MISLI JURE JEDNOG MALOG JURE – zbirka je pjesama multimedijalne umjetnice Nikoline Manojlović Vračar, koju je autorica posvetila svojoj obitelji. A njezina je obitelj jako velika i jako vesela. Baš kao i ona sama! To nekako tako ide. Kada su roditelji radosni, i djeca su puna radosti. I obratno. Kada su djeca puna veselja i roditelji su veseli. To vam se, znanstvenim jezikom zove "uzročno-posljedična veza". Ili tako nekako. Ali Nikolina nije znanstvenica. Nije uopće. Ali je zato klaunica, glumica, ilustratorica, pjesnikinja, spisateljica, stvaračica i slagačica mozaika i dobra prijateljica. Između ostalog. A kad takva jedna mama-klaunica napiše i oslika knjigu koju posveti sinu Juri, onda je i ta knjiga, kao i njezina obitelj, i kao i ona sama, jako, jako razigrana i vesela.

Uz pregršti Nikolininih ilustracija (koje vam i same, i to bez i jedne riječi, pričaju razne priče!), u njezinoj zbirci pjesama moći ćete pročitati:
- Zašto Jura (baš svaku večer) mora ići u krevet (a to nikako ne želi sve dok i njegovi roditelji ne pođu na spavanje).
- Zašto su Jura i njegova sestra kao nebo i zemlja.
- Kako to da Jurina baka ima ljubičastu, a ne sijedu kosu (bit će da su frizeri nešto fulali!).
- Kako su vikend-planinari završili na brodu kao mornari.
- Tko tu kome čita priče za laku noć.

E, ali ono što je najbolje od svega jest to, što ćete, čitajući Nikolinine pjesme o Juri i ostalim članovima obitelji Vračar, shvatiti kako je i vaša obitelj upravo takva, vesela, zaigrana i puna međusobne ljubavi. I kako je svaka obitelj, iako u puno toga slična drugima, samo naša i zato  – jedinstvena!
 

IGRA UZ ČITANJE:

Napišite priču ili pjesmu o svojoj obitelji. Neka je netko od vaših ukućana ilustrira.

Svoje tekstove šaljite na e-mail: info@pjesmicezadjecu.com, s naznakom "Kako misli jure jednog malog Jure".

Neki od vaših tekstova biti će objavljeni, a jedan nagrađen zbirkom pjesama "KAKO MISLI JURE JEDNOG MALOG JURE" Nikoline Manojlović Vračar, u izdanju Malih zvona.