Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Ivana Brlić Mažuranić ime je koje već desetljećima obilježava naša djetinjstva i obogaćuje našu maštu. Stvorila je djela neprolazne vrijednosti  na kojima joj mogu zavidjeti mnogi narodi koji su podarili čovječanstvu, posebno dječjoj književnosti, vrhunska umjetnička djela.

Rođena je 18.travnja 1874., u znamenitoj građanskoj obitelji. Djetinjstvo je provela u Ogulinu, Karlovcu i Jastrebarskome. U osamnaestoj se godini udala i preselila u Slavonski Brod (tada Brod na Savi), gdje je živjela obiteljskim životom, posvećena majčinstvu, obrazovanju i književnomu radu. Govorila je engleski, njemački, ruski i francuski, na kojem su nastala i njezina prva djela.

Počela je pisati vrlo rano, ali prvi su joj radovi objavljeni tek početkom dvadesetoga stoljeća. Zbirku pripovijedaka i pjesama Valjani i nevaljani objavila je 1902., a pozornost publike skreće 1913. romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Tri godine poslije objavila je svoje najpoznatije djelo Priče iz davnine, koje se smatra najboljom hrvatskom zbirkom umjetničkih bajki. Prvo izdanje Priča iz davnina, koje se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu,  opremljeno je lijepim ilustracijama u boji Petra Orlića, a treće ilustracijama Vladimira Kirina (1926.), koje su prije toga krasile engleski prijevod tih priča. Poslije su i drugi umjetnici ilustrirali tu jedinstvenu knjigu, koja je jednako privlačila djecu i odrasle zbog svojih estetskih i etičkih poruka.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, čijom je članicom postala 1937. godine, dva ju je puta (1931. i 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu.

Nadahnuće  za svoje bajke pronalazila je u slavenskoj mitologiji. Na taj je način oživjela svijet predkršćanskih Hrvata. Nezaboravni likovi poput Kosjenke i Regoča, Jaglenca, Rutvice, Sunca djevera, Neve Nevičice, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića, Stribora i Bjesomara, oslikavaju ljudske osobine i osjećaje, a sudbina svakoga od njih ima neku pouku. Kao majka sedmero djece i baka još brojnije unučadi, poznavala je dječju psihu i razumjela jednostavnost i  naivnost njihova svijeta, posežući  za fantastičnim, mitološkim motivima, mitskom strukturom i simbolima. Njezina su djela bliska svakomu djetetu, kako sama kaže, sitnom i bradatom. 

Ivana Brlić Mažuranić često nosi naziv hrvatskoga Andersena (zbog virtuoznosti njezina izraza), hrvatskoga Tolkiena (zbog posezanja u fantastično) i žene akademika (bila je prva žena koju je Akademija primila u svoje krugove).

Ovo je pripovijest o čudnovatom putovanju šegrta Hlapića. Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. A jer je bio takav, zato je sretno isplivao iz mnogih neprilika.

(Čudnovate zgode šegrta Hlapića)

Ove se godine obilježava 100. obljetnica izdavanja djela Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Hlapić je postao kultni lik hrvatske čitateljske publike. Nakon naraštaja djece odrasle na ovome tekstu dolaze nove, kojima Hlapić otvara prozore mašte. Ta se obljetnica na dostojan način obilježava nizom znanstvenih i kulturnih manifestacija tijekom cijele 2013. godine, pod zajedničkim nazivom HLAPIĆ 2013. Središnji je dio manifestacije međunarodna znanstvena konferencija Od čudnovatog do čudesnog. Na Konferenciji su zastupljene različite teme (književno-povijesni i kulturološki pogledi na Čudnovate zgoda šegrta Hlapića, život, opus i društveni kontekst u doba Ivane Brlić Mažuranić i sl). Konferencija se održava u Slavonskome Brodu od 18. do 20. travnja 2013. i odvija se pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske.

Svojim je stvaralaštvom ostavila dubok i neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti, a njezina djela, prevedena na sve bitnije svjetske jezike, ravnopravno stoje uz sve svjetske dječje autore.

Preminula je 21. rujna 1938. godine, no njezina riječ živi i danas.

O svojem je stvaralaštvu sama Ivana napisala:

Moja su književna djela malobrojna, a sadržajem i obujmom skromna – moj vanjski svijet pak protekao je mimo, ne izlazeći gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji.