Rad
Najvažniji projekt CERN-a je HADRONSKI SUDARAČ koji je počeo radom u kolovozu 2008. godine. HADRONSKI SUDARAČ je akceleratorsko postrojenje. Sastoji se od podzemnog prstena (opsega 26 659 m (26,65 km) smještenog na dubini od 100 metara) i akceleratorskih struktura koje ubrzavaju čestice tijekom njihovog kruženja kroz cijev.
Podzemni prsten se sastolji od četiri detektora i cijevi akcerelatora kroz koje uz pomoć snažnog magnetskog polja prolaze čestice. Rezultate sudaranja čestica prate šest detektora: Alice, Atlas, Cms, LHCb, LHCf i Totem. Atlas je detektor najvećeg obujma ikada konstruiran (dugačak je 46 m, visok 25 m i širok 25 m. U detektorima je ugrađeno 150 milijuna senzora koji prikupljaju oko 40 milijuna podataka u sekundi!).
Jedan od naših najpoznatijih znastvenika na tome projektu je prof. Daniel Denegri koji je svjetski je poznati znanstvenik u području fizike čestica te je na projektu gotovo od samoga osnutka.
Jedni od članova znanstveno istraživačke skupine su prof. Ivica Puljak iz Splita i mladi znanstvenik Roko Pleština iz Klisa koji je ujedno i bio naš vodič u razgledavanju Švicarske.
Cilj nam je bio posjetiti CERN koji je poznat po otkrivanju HIGGSOVOG bozona (“božje čestice“).
Smješteni smo bili u zgrade koje su isključivo namjenjene znanstvenicima koji rade na institutu.
Na ulazu u centar nalaze se kontrolni službenici i policajci. Ulaz je ograničen za manje grupe posjetitelja. Svaki posjetitelj pri ulasku dobiva akreditaciju.
Posjet postrojenju
Netom prije početka razgledavanja, prof. Denegri održao nam je uvodno predavanje o radu postrojenja i otkrivanja Higgsovog bozona, tj. čestice zaslužne za nastanak svemira onakvoga kakvog dana poznajemo.
Postrojenje se nalazi na dubini od 100 metara, koje se proteže polovicom u Francuskoj, a polovicom u Švicarskoj. Svi akceleratori i detektori nalaze se na tako velikoj dubini jer je potrebno čvrsto i kamenito dno da bi moglo izdržati samu težinu detektora i akceleratora.
Pri ulazu u postrojenje dobili smo službenoga vodiča, mladog portugalskog znanstvenika koji nas je proveo nad nadzemni dio centra te nam pokazao rad i praćenje rezultata sudaranja čestica.
Pokazao nam je makete svih dijelova akceleratorskog prstena.
U samo postrojenje spustili smo se liftom na dubinu od 100 m da bi vidjeli same cijevi akceleratora i detektore.
Pogled na detektor
Posjet me oduševio i u meni stvorio glad za znanosti. Želja mi je jednog dana raditi u tom institutu.
Pripremio: Šime Mijač, 7.a