Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

                                                                                                                                         (1 Kor 13, 1-13)

Valentinovo, dan koji ima puno značenja, ovisno o tome koje mu želite pripisati. Većina ga smatra još jednim potrošačkim trikom za najnaivnije i najzaljubljenije. Oni koji znaju priču o svetom Valentinu svjesni su kako ovo nije samo još jedna priča o crvenim i čokoladnim srcima koja nas zaskaču sa svih strana sredinom veljače. Ljubav je mnogo više od puke fraze. Znaju to svi, pa čak i oni koji se smiju štovateljima Valentinova. Ljubiti možemo na razne načine - ljude koji nas okružuju, posao koji radimo, obitelj koja nas svakodnevno ispunjava i, naravno, osobu koja zauzima poseban djelić našeg srca...

     U želji da pokažemo drukčiju interpretaciju Dana ljubavi, okupili smo se u školskoj knjižnici večer uoči Valentinova i odlučili proslaviti ljubav na naš način. Tresle su se police i lektire, kao i zainteresirana publika, pred antologijskim stihovima ljubavne poezije. Nakon uvodnih riječi i pozdrava voditelja Tee Dević i Sandra Šarića (8.d) uslijedili su krasnoslovi sa svih strana svijeta, a sve je bilo prožeto ugodnim zvukovima Školskog instrumentalnog sastava pod vodstvom nastavnika Zlatka Norca. Uživali smo uz zvukove mandoline i gitare u pomno odabranim melodijama koje je nastavnik izveo uz pomoć Karle Gorete (5.a), Atina Franića (8.b) i Mateja Dražića Balova (8.d).

Lavinu ljubavi pokrenula je knjižničarka Ana Bonači stihovima svetog Pavla i njegovom Poslanicom Korinćanima. Svjećice i šarena srdašca koje je s učenicima pripremila nastavnica Blaga Miše učinila su našu ugodnu knjižnicu još prikladnijom za ovu simboličnu proslavu. Nastavnica Šitić svojom je temperamentnom interpretacijom Victora Hugoa i Francesca Petrarce zadivila sve prisutne. Posebnu notu otmjenosti i nježnosti unijela je u Byronove stihove nastavnica Kujundžić svojom engleskom pjesmom o ljubavi. A onda se knjižnicom zaorio zvuk harmonike i Kalinke. Marko Antonio Maršić (8.d) najavio je ruske stihove koje su interpretirale nastavnica Silvana Jukić i Antonela Berić. Nastavničku postavu obogatila je i školska tajnica Vanda Petrović koja je emotivno izgovarala riječi slovenskog pjesnika Prešerna. Slavensku nostalgičnost ublažila je njemačkim stihovima R.M.Rilkea učiteljica Ivana Matulović Marinović. Svakako vrijedi izdvojiti glas učenice Korine Valente (8.c) koja je otpjevala španjolsku pjesmu Verde que te quiero verde i time najavila španjolske stihove koje je  strastveno izgovarala nastavnica Haidi Mimica Tudor. Za kraj uhu najjasnija i, naravno, najbliža ljubav – ona hrvatska koju je izgovarala nastavnica Iva Bečić.                                      

Bilo je teško ostati ravnodušan na ovoliku količinu ljubavi koje su svi sudionici podarili publici. Rastali smo se i zapjevali uz zvukove Markove harmonike, usput malo zasladili ukusnim kolačima koje su pripremile vrijedne nastavice Branka Grčić, Ines Mikelić, Katarina Perlain (uz neke već gore spomenute) i jedan vrijedni nastavnik Marko Višić. A da cijeli ovaj događaj bude trajno zabilježen potrudio se naš ravnatelj Miljenko Bitanga.

I to vam je bila ljubav na naš način: jednostavna, dostojanstvena, strastvena i slatka. Neki možda nisu razumjeli o kakvoj je ljubavi riječ, ali pred njima je još puno dana ljubavi i prilika da to spoznaju.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

Javio nam se i naš zaljubljeni Robi H, učenik 3.e razreda: