Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Vožnja prema Pagu bila je ugodna i kratka... Krenuli smo odmah „uglavu“ – hajdučkim pjesmama. Usput malo briškule, trešeta... malo Mafije (igra), malo lirskih vrtlarskih pjesama i stigosmo u oazu soli i bure. Janjetinu nismo baš namirisali, kao ni paški sir, ali smo posjetili Muzej solarstva. Tamo smo se u kratkom razgledavanju te uz videoprojekciju upoznali s tradicijom koja na tom otoku život znači. Bijelo paško zlato nije samo sol, već i paška čipka koju smo razgledali u Muzeju čipke. Ipak, taj paški suvenir nismo ponijeli sa sobom jer cijene nisu baš prikladne šestaškim džeparcima.

U crkvi Marijinog Uznesenja nakratko smo gostovali na festivalu dječjih crkvenih zborova Zlatna harfa. Uslijedila je kratka šetnja Pagom, posjet samostanu benediktinki (htjeli kupiti poznati dvopek koji peku te časne sestre, ali smo stigli u krivo vrijeme).

Malo lijevo, desno, kula jedna, spomenik Jurju Dalmatincu i polazak za Zadar. U autobusu 6. c i 6. d nastavljaju s pjesmom. Za mikrofonom su se redali: Mirjam, Paula, Angela, Branko, Ivan, Domagoj, Dora, Sara, Anđela... Atmosfera na vrhuncu!

U Zadru smo već bili, ali Morske orgulje i Pozdrav Suncu, zadarske suvremene znamenitosti uvijek nas zadive svojim izgledom i zvukovima. Mala šetnja Kalelargom, a zatim sat vremena slobode... Kupovali su se satovi, narukvice, sladoledi, krumpirići...

Sve je bilo lijepo, ali čekalo se samo jedno: Adrenalinski park Kožino!

I eto ga... U lijepoj borovoj šumi dočekale su nas raznorazne staze i stazice za zabavu i buđenje Tarazanovog duha u nama. Nakon detaljnih priprema i uputa: izazov kojem nitko nije mogao odoljeti. S kacigama na glavama, čvrsto vezani užadima, naši su šestaši iskušavali svoju ravnotežu i sposobnosti. Bilo ih je posvuda, kao vjeverice su se razbježali stablima i bilo je pravo mučenje gladati ih iz žablje perpektive. Svi su se uistinu trudili zabaviti i pobijediti strah. I svaka im čast na tome!

Ta 3 sata vratolomija prošla su začas. Tek jedan zagrebani nosić i puno oduševljenja bili su sažetak adrenalinske avanture.

Već je bilo 19 sati. A valjalo bi se i kući vratiti... Dok su se nastavnice i vodiči nadali da će izmoreni šestašići u autobusu spavati, ipak su se prevarili.

Teško je izmoriti tu količinu energije i želje za zabavom. Tako je u autobusu vladao pravi raspašoj (zahvaljujući Danijeli, Jeleni i dr.) Predvođeni raspoloženom „vodičkom“ učenici su pjevali, ljuljuškali se, plesali (sjedeći, naravno) i uživali u posljednjim minutama ovog prekrasnog dana.

Ovo zajedničko edukativno-rekreativno druženje donijelo nam je puno lijepih trenutaka za pamćenje. Ovakvi dani prilika su da shvatite kako su i nastavnici ljudi, a učenici samo djeca kojoj stvarno ne treba puno da bi bili sretni.

I zaključak dana: zabava je moguća i bez šifre za internet:)

Već se radujemo ekskurziji jer ako nam je bilo ovako dobro na izletu, što li tek slijedi...?!

Dio atmosfere smo zabilježili i fotoaparatom (dok nas nije izdala baterija:(

                                                                                                   Antonela Berić, nastavnica