Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Pomozite djeci da budu sigurna, jaka i slobodna.
Većinu roditelja danas muče različiti strahovi u odnosu na svoju djecu. Problem sprječavanja njihovog zlostavljanja svakako je jedan od njih. Želite li stvarno pomoći da djeca ne postanu žrtve zlostavljanja, strahove treba preokrenuti u akciju. Bolja komunikacija svakako je prvi korak. Roditelji moraju početi razgovarati s djecom dok su još vrlo mala i nastvaiti diskusije s njima i kroz adolescenciju. Razgovor s djetetom o zlostavljanju, osobito seksualnom zlostavljanju, mnoge roditelje jako plaši. Mame i tate boje se da će uplašiti svoju djecu, povrijediti njihovu nevinost i povjerenje az apravo ih tako oštećuju, umjesto da im pomognu da se suoče sa životom. Premda je taj strah razumljiv, on nije realno utemeljen. Postoje brojni načini kako roditelji mogu razgovarati s djecom, čak i s vrlo malom, koji će potaći osjećaje sigurnosti i samopouzdanja a ne straha i nepovjerenja. Važno je pronaći pravo vrijeme i mjesto za razgovor s djecom o zlostavljanju i njegovom sprječavanju.

Mnogi roditelji, saznavši iz medija ili od drugih za neki zastrašujući slučaj zlostavljanja, preplavljeni vlastitim strahom i uz najozbiljniji mogući izraz lica, odlučuju započeti takav razgovor. Iako ovaj pristup nije uvijek štetan, on svakako nije najbolji način pomoći djeci da nauče strategije sprječavanja zlostavljanja. Razgovor o sprječavanju zlostavljanja treba biti uključen u svakodnevne životne situacije. Pedagozi to zovu trenuci za poučavanje. Roditelji mogu započeti kratku i zanimljivu diskusiju o zlostavljanju koristeći crtiće i druge dječje TV emisije. Kad je lik u crtiću udaren ili je dijete u nekoj emisiji povrijeđeno, to je prilika za razgovor o tome što događa. Trebaju naglasiti djeci da nije u redu udariti nekoga i da sva djeca imaju pravo biti sigurna te da ih niti odrasli niti druga djeca ne smiju ozlijediti. To je prva lekcija koju djeca moraju naučiti. Priče koje djeca čitaju također sadrže prilike za razgovor o sprečavanju zlostavljanja. Kako djeca rastu postaju sve nezavisnija u svojim aktivnostima, što pruža mnogo pogodnih trenutaka za osnaživanje njihovih sigurnosnih vještina. Na primjer: kad je dijete dovoljno veliko da može voziti bicikl ili samo otići u knjižnicu, roditeljima su to dobre prilike da zajednički razmotre strategije sprječavanja zlostavljanja.

PRONAĆI PRAVE RIJEČI
Roditelje može brinuti da će u razgovoru o sigurnosnim vještinama morati koristiti velike i zastrašujuće riječi. Zapravo, istana je posve suprotna. Trebalo bi birati riječi s niskim kvocijentom straha. Npr. mnogo je manje zastrašujuće za dijete razgovarati o tome kako ostati siguran nego o opasnom strancu. Mnogim je roditeljima ugodnije koristiti riječi kao prihvatljivo i neprihvatljivo dodirivanje nego silovanje ili seksualno zlostavljanje, jer to podrazumijeva znatno širi opseg zlostavljačkih aktivnosti, a ne samo jednu. Prije nego započnu diskusiju s djecom, roditelji bi trebali sjesti i dogovoriti se koje će riječi koristiti. U obitelji gdje su prisutna oba roditelja tako se postiže dosljednost i eliminira osjećaj zbunjenosti. Roditelji moraju upoznati i prihvatiti anatomski ispravne izraze. Ako djeca osjete da se roditelji osjećaju neugodno kad koriste izraze poput penis, vulva, stražnjica, anus i dr. i njima će ih biti neugodno izgovarati. Nažalost, djeca trebaju te riječi da bi opisala zlostavljanje. Mnoga zlostavljana djeca izjavila su da nisu rekla roditeljima o zlostavljanju jer nisu imala riječi za to što im se dogodilo.

USREDOTOČITI SE NA SIGURNOSNE VJEŠTINE
Najbolji način kako povećati povjerenje i smanjiti strah kod djece jest usredotočiti se na razgovor o tome što ona mogu učiniti ako se suoče s opasnom ili neugodnom situacijom. Roditelji mogu problemu sigurnosnih vještina za sprečavanje zlostavljanja pristupiti kao što pristupaju sigurnosnim vještinama djece u prelaženju ceste. U prelaženju ceste ono što želimo da djeca nauče jest sigurno ponašanje, a ne posljedice koje im auto može ostaviti ako dođe do prometne nesreće. Primjena ove logike na sprječavanje zlostavljanja djece je jednostavna. Nažalost, odrasli češće govore djeci o strašnim stvarima koje im se mogu dogoditi, a mnogo rjeđe o tome što mogu učiniti da to spriječe. Umjesto da jasno zapamti preventivne strategije ponašanja, dijete upamti kakav može biti zastrašujući neznanac. Zapamtite, usredotočite se na vještine koje dijete treba naučiti, a ne na opasnost samu po sebi.

SAMOPOUZDANJE
Samopouzdanje igra veliku ulogu u našoj spremnosti da bilo što učinimo. Ako vjerujemo da nešto možemo, na najboljem smo putu da to i ostvarimo. Suprotno je također istina. Kad vjerujemo da nešto ne možemo učiniti, tada to često niti ne pokušavamo. Djeca, kao i odrasli, moraju vjerovati u svoje sposobnosti da bi uspjela. Roditelji im mogu na mnogo načina pomoći da izgrade neophodno samopouzdanje. Nakon razgovora o sigurnosti recite svome djetetu da znate da će ono dobro upamtiti sigurnosne vještine u kući, susjedstvu i u školi. Pokažite mu zagrljajem, ponosom u svom glasu i riječima da vjerujete u njega i njegove sposobnosti.

VJEŽBANJE
Djelotvorne sigurnosne vještine ne postižu se preko noći. Vještine i informacije koje su naučene moraju se ponavljati. Djeca, kao i odrasli, trebaju osvježivanje. Ponovite sigurnosne vještine prije nego vaše dijete krene u neku novu neovisnu aktivnost. Tako će informacije ostati svježe u slučaju da ih mora iskoristiti. Djeca uče i pamte informacije različito, ovisno o dobi i razvojnom stupnju na kojem se nalaze. Roditelji trebaju nastaviti s informiranjem u svezi sprečavanja zlostavljanja kroz odgoj od rane dobi do adolescencije.

VJEŠTINE SPRJEČAVANJA
Sva bi djeca trebala poznavati različite mogućnosti koje su im dostupne u slučajevima suočavanja s prijetećom situacijom. Roditelji bi trebali temeljito upoznati sljedeći popis kako bi, kad god se ukaže prilika, mogli o tome razgovarati s djecom:
1. Pobjegni od opasnosti!
Pobjeći u školu, k susjedu, u trgovinu ili kući. Pobjeći na najbliže sigurno mjesto. (Roditelji mogu djeci pomoći da odrede sva sigurna mjesta duž uobičajenih puteva kojima se kreću.)
2. Viči što glasnije i nemoj prestati dok se ne nađeš na sigurnom!
Ova strategija zahtijeva vježbanje budući da djeca uče kako vikanje najčešće nije u redu. Kako bi mogli koristiti vikanje u opasnim situacijama, odrasli i djeca moraju vježbati. Vrijeme za vježbanje vikanja trebalo bi se dogovoriti i provesti u podrumu ili kod zatvorenih vrata kako se nikoga ne bi prestrašilo. Kada se vježba s malom djecom treba započeti lagano i postupno pojačavati. Mlađa se djeca mnogo lakše mogu iznenaditi i prestrašiti.
3. Definirati što su to sigurne, prihvatljive, a što opasne tajne.
Rođendanski poklon za nekoga je sigurna tajna, ona djecu ne plaši. Nju se eventualno može nekome reći. Opasne tajne najčešće čine da se djeca osjećaju uplašeno i neugodno. Djecu valja poučiti da takve tajne uvijek treba reći odraslom kome vjeruju i koji će pomoći.
4. Imenujte sa svojom djecom sve pouzdane odrasle osobe.
Pouzdane odrasle osobe su oni odrasli koji će slušati, vjerovati i pomoći djetetu. Valja zapamtiti da djeca trebaju više od mame i tate. Učitelji i učiteljice, djedovi i bake, prijateljeva mama, susjed - svi ti ljudi mogu biti pouzdane odrasle osobe vašem djetetu.
5. Dajte svom djetetu dopuštenje da kaže NE.
Mnoga djeca vjeruju da je kazati NE odrasloj osobi pogrešno i da će biti kažnjena. Međutim, djeca trebaju razumjeti i imati dopuštenje da kažu NE odraslima koji ih plaše svojim zahtjevima ili molbama. Ohrabrujemo svoju djecu da kažu NE drogama pa ih isto tako trebamo ohrabriti da kažu NE odraslima koji ih žele iskoristiti.
6. Tvoje tijelo je samo tvoje; imaš moje dopuštenje i moju pomoć da se brineš o njemu!
7. Kadgod imaš problem, bez obzira koliko je strašan ili neugodan, ja ću te slušati, vjerovati ti i pomoći!
To je vjerojatno jedna od najvažnijih poruka jer djeca često misle da im nitko neće vjerovati. Ona također vjeruju da će zapasti u nevolji ili da će osobu koja im čini štetu dovesti u nevolju. Roditelji moraju jasno djeci poručiti da ih žele zaštiti povreda i da su tu, uz njih i za njih.

PRIHVATLJIVO DODIRIVANJE
Mnogo slušamo o neprihvatljivom dodirivanju. Novine su pune priča o seksualnom zlostavljanju. Mnogi roditelji, posebno očevi, dvoume se oko toga treba li djecu dodirivati ili ne. Tjelesna nježnost pomaže nam da se osjetimo voljenima. Grlenje i ljubljenje djece na neseksualan način važno je za njihov razvoj. Grlite svoje dijete često, ono voli osjećaj blizine. Podsjetite svoje dijete da sigurne, prihvatljive dodire poput ovih nikad ne treba tajiti.

ISPRAŠITI TUR DJETETU
Isprašiti tur djetetu vrlo je kontroverzna stvar. Mnogi profesionalci kažu da to nikad ne treba činiti, dok drugi smatraju da je to jedno od oruđa koje roditelji smiju koristiti. Sasvim je sigurno da svako prašenje tura nije zlostavljanje, ali ako ostavlja traga na djetetovom tijelu ili ako je dijete povrijeđeno na bilo koji način, tada to jeste zlostavljanje. Kao društvo, sve više i više učimo o dobrim metodama odgajanja djece. Prašenje tura nikako nije jedna od njih. Očekujemo od djece da koriste svoje riječi više nego svoje šake kad su ljuta i uzbuđena, ali im sami ne dajemo dobar primjer. Prašenje tura može poslati krivu poruku djetetu koje tek uči upravljati svojim osjećajima i treba u nama imati dobar uzor, model ponašanja.

OPASNI NEZNANAC
Kad ste vi odrastali vjerojatno su vam tata i mama govorili da ne uzimate slatkiše od neznanaca i to je bio kraj lekcije o sprečavanju zlostavljanja. Danas istraživanja jasno pokazuju da velika većina djece, negdje oko 85%, biva zlostavljano od odraslih osoba koje poznaju i vjeruju im. Često su to članovi obitelji, voditelji raznih aktivnosti za djecu ili druge odrasle osobe koje mogu dulje vrijeme razvijati odnose s djecom. Djeca trebaju odrasle da im kažu kako je zlostavljanje od strane bilo koga, bez obzira tko to bio, opasna tajna. Djeca trebaju znati da ponekad, ne često, odrasla osoba koju obitelj poznaje i vjeruje joj, može pokušati dodirivati njihovo tijelo na neodgovarajući način. Njihovo tijelo jest samo njihovo i moraju imati pravo odrediti kako će ga netko tretirati. Djeca trebaju znati da nikada nije u redu ako odrasli diraju njihovo tijelo na tajan način. Ova informacija pomoći će pripremiti djecu za sigurnost tijela kroz period rasta i razvoja.

INFORMACIJE PRILAGOĐENE DOBI
Djeca različite dobi trebaju različite informacije. Djeca u osnovnoj školi trebaju informacije o neovisnim aktivnostima. Predškolska djeca ne, jer bi njihove aktivnosti uvijek trebale biti nadzirane. Tinejdžeri trebaju informacije o sigurnosti za vrijeme svojih izlazaka, dok djeca u osnovnoj školi još ne trebaju jer se podrazumijeva da ne izlaze sama noću. Važno je da roditelji koriste i dodaju informacije koje su adekvatne dobi i stupnju samostalnosti.

SIGURAN, JAK I SLOBODAN
Svi roditelji žele da im djeca rastu osjećajući se sigurna, jaka i slobodna. Biti roditelj je težak zadatak. Traži vježbanje. Komunikacija je najvažniji saveznik koga roditelji imaju u osiguravanju zdravlja i sigurnosti svoje djece. Slušati djecu i razgovarati s njima otvoreno i pošteno dobar je temelj za vježbanje roditeljskih vještina. Sva djeca imaju pravo rasti slobodna i zaštićena od zlostavljanja.